KRUSIĆ, Ivan (Joannes), biskup (XIII–XIV. st.). Kad je imenovan stonskim biskupom 1291, pripadao je dubrovačkoj dominikanskoj zajednici. Zbog složenih političkih (Ston i Zahumlje u vlasti Nemanjića) i vjerskih prilika (ojačalo pravoslavlje i dualističko krivovjerje) iz Stona se povukao u dubrovački samostan i odande upravljao biskupijom. Nastojeći dobiti svojega biskupa, Korčulani su mu 1300. ponudili da prenese sjedište u Korčulu, o čem je u lipnju sastavljen ugovor koji je, vjerojatno 1301, potvrdio papa Bonifacije VIII. K. se obvezao da ne će primati desetinu nego samo njezin petnaesti dio (kao naknadu za to općina mu je dala vinograd u Lumbardi i polje kraj Svetoga Vida), a obećao je i da će imenovati kanonike koji će mu izabrati nasljednika, što je i učinio utemeljivši kaptol. Nakon prelaska u Korčulu zadržao je upravu nad Stonskom biskupijom i potpisivao se kao korčulanski i stonski biskup. U korčulanskoj crkvi Svih svetih utemeljio je 1301. istoimenu bratovštinu bičevalaca (održala se do danas). God. 1304. zabilježen je u Padovi, a pretpostavlja se da je umro 1313.
LIT.: D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 328–329, 369–370. — C. Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 1. Monasterii 1913², 462. — V. Taljeran: Zrnca za povijest Stona. Dubrovnik 1935, 34–36. — C. Fisković: Korčulanska katedrala. Zagreb 1939, 3–4. — V. Foretić: Otok Korčula u srednjem vijeku do g. 1420. Zagreb 1940, 72–74. — I. Mahnken: Dubrovački patricijat u XIV veku. Beograd 1960. — M. Gjivoje: Otok Korčula. Zagreb 1968, 82, 84, 324. — S. Krasić: Pet stoljeća dominikanske nazočnosti u Korčuli 1498.–1998. Zagreb 1998, 223–225. — B. Baničević: Korčulanska biskupija (1300.–1830.). Split 2003.
Pejo Ćošković (2013)
