KUČINA, Vladimir, keramičar i likovni pedagog (Zagreb, 18. XII. 1940). U Zagrebu završio Školu primijenjene umjetnosti (odjel za keramiku) 1961 (Stella Skopal i Blanka Dužanec) i diplomirao slikarstvo na ALU 1965 (I. Šebalj). Nastavnik likovnoga odgoja 1967–2002. u zagrebačkoj Osnovnoj školi Retkovec. Oblikuje dekorativnu keramiku, uglavnom tanjure i ploče, oslanjajući se u načinu obradbe i tema na narodnu baštinu i literaturu (Lov na ptice, 1974; Barka-ptica, 1975; Povratak ratnika, 1978). Površini pristupa slikarski, ukrašava ju ritmiziranom reljefnom ornamentikom služeći se tehnikama slaganja glazure na glazuru i pastela u keramici. Razvijajući arabesku, uvodi i orijentalne motive (Barka, 1974). Radi i keramoskulpturu (Don Quijote i Sancho Pansa, 1972; Božica mora, 1975; Ptice i lovci, 1976), a potkraj 1980-ih okreće se religioznoj i simboličkoj tematici (Poklonstvo pastira, 1998; Sveti Juraj, 2006; Hrvatsko raspeće, 2008). Izlagao samostalno u Banjoj Luci (1965), Šibeniku (1967), Zagrebu (1970, 1973. s Verom Dajht-Kralj, 1977, 1978. s Ljerkom Njerš, 1983, 2010), Križevcima (1977. s Grozdanom Jarmek, 1982, 1984, 2009) i Bjelovaru (1977. s G. Jarmek, 2008), a skupno na izložbama ULUH-a (od 1966), Izložba portreta (Tuzla 1967), Salon mladih (Zagreb 1968–69), Zagrebački salon (1970, 1974, 1977, 1994, 1997), Jugoslavenski umjetnici i njihovi učenici (Milano 1970), Trijenale jugoslovenske keramike (Subotica, Beograd 1974, 1977, 1980, 1983), Keramika u suvremenoj umjetnosti (Gdańsk 1975), Svjetski triennale male keramike (Zagreb 1984), Suvremena keramika u Hrvatskoj (Zagreb, Ljubljana, Lisabon 1994–95), na izložbama likovnih kolonija i međunarodnih simpozija (Počitelj 1970, Vilnius 1971, Aranđelovac 1973, 1975, Našice 1980–81, 1984, Karlovac 1990, 1998) te sa skupinom Arte terra (Zagreb 1977–79, Split, Našice i Đakovo 1978, Subotica 1981), koje je jedan od osnivača 1977. Objavio mapu Kučina. Keramika (Zagreb 1981, reprodukcije djela i tekstova). Izradio Križni put s motivima postaja na keramičkim pločama (1998–99) za župne crkve sv. Mateja u zagrebačkim Dugavama i sv. Ivana Krstitelja u Svetom Ivanu Žabnom (2002). Bio je inicijator uvođenja keramike u nastavni plan likovnoga odgoja i pritom radio na izobrazbi nastavnika te izdao priručnik Oblikovanje keramike (Zagreb 1989, 1991², 2004³), u kojem je uz primjere iz povijesti keramičke umjetnosti i metodike rada u nastavi, donio pregled keramičkih tehnika i tehnologije. Izdao i priručnik Crtamo i slikamo u školi (Zagreb 1970, s J. Rocom) te udžbenik Tehnike likovnog izražavanja (Zagreb 1995, s E. R. Tanayem). Međunarodno društvo za izobrazbu putem umjetnosti (INSEA) imenovalo ga je 1972. i 1981. zaslužnim likovnim pedagogom, a sudjelovao je i u radu njegovih svjetskih kongresa u Brnu, Milanu, Coventryju, Helsinkiju, Sevresu i Bruxellesu (1968–73). Objavljivao članke iz područja keramike u periodicima Čovjek i prostor (1966), 15 dana (1967), Dekorativnoe iskusstvo SSSR (Moskva 1968) i Vjesnik (1971).
LIT.: S. Bazaz’janc: Blesk i niščeta dekorativnoj keramiki. Dekorativnoe iskusstvo SSSR (Moskva), 1972, 1, str. 31–32. — E. Lewenstein i E. Cooper: New Ceramics. London 1974. — J. Baldani: Maštovitost keramičkih slika. Školske novine, 28(1977) 7, str. 13. — (Katalozi izložba): M. Baričević, Zagreb 1977, Križevci 1982, Bjelovar 2008. — Z. Homen, Križevci 2009. — M. Weltrusky: Ptice, brodovi, oklopnici. Svijet, 1978, 4, str. 61. — Pots and Potters. Ceramic Review (London), 1980, 62, str. 28. — S. Staničić: Suvremena hrvatska keramika (katalog izložbe). Zagreb 1984. — M. Baričević: Povijest moderne keramike u Hrvatskoj. Zagreb 1986. — B. Madunić: Keramika doživljava renesansu. Školske novine, 41(1990) 9, str. 12.
Darja Tomić (2013)
