KUNJAŠIĆ, Joakim, političar (Blato, 25. VIII. 1874 — Split, 16. VI. 1949). Nećak pisca Frana. U mladosti pravaš. Na poč. XX. st. sudjelovao je u osnutku Seoske blagajne i Hrvatskoga sokola u Blatu te sokolske župe Gundulić u Dubrovniku. Pridružio se 1905. pravašima iz Stranke prava koji su s radikalnijim krilom Narodne stranke osnovali Hrvatsku stranku. Na općinskim izborima te godine izabran za blatskoga načelnika, koju je dužnost obnašao do 1936 (s prekidom 1919–20). Kao kandidat novoutemeljene Samostalne organizacije Hrvatske stranke za dubrovačko-neretvanski kotar bio zastupnik u Dalmatinskom saboru 1908–18. Iako je svojedobno pristajao uz politiku »novoga kursa« i isticao svoje jugoslavenstvo, održao je dva proaustrijska govora 1914. te bio član poklonstvenoga izaslanstva vladaru u Beč 1916. U egzilu u Splitu 1919–21, sudionik Mirovne konferencije u Parizu 1919. Prilagođujući se političkomu trenutku, u novoj državi isprva bio član Demokratske stranke, ubrzo postao mjesnim vođom Narodne radikalne stranke, u 1930-ima pak otočnim Jugoslavenske nacionalne stranke te Jugoslavenske radikalne zajednice. Kao kandidat tih političkih opcija – poznat po izbornim manipulacijama i ucjenama puka, kojega je kao veleposjednik učinio ovisnim, te obrani veleposjedničkih prava – biran za zastupnika u Narodnoj skupštini 1927, 1931. i 1935. Iako antikomunist, ministru unutarnjih poslova podnio je 1937. interpelaciju u kojoj je upozorio na policijski teror nad komunističkim zatvorenicima na Korčuli. Nakon talijanske okupacije 1941. zabranjen mu je povratak u Blato, a po uspostavi komunističke vlasti 1944. prihvatio je poziv za suradnju u tamošnjoj Narodnooslobodilačkoj fronti, no nije javno djelovao. Jedan od istaknutijih blatskih načelnika i korčulanskih političara uopće, zaslužan je, među ostalim, za otvaranje kotarskoga suda, melioraciju Blatskoga polja, izgradnju škole i otočne ceste.
LIT.: I. Kalogjera: Gospodinu Joakimu Kunjašiću bivšem načelniku i zastupniku sada u Splitu. Jadran, 2(1920) 117, Pr., str. 1–2; 123, Pr., str. 1–2. — Lj. Kežman: Blato na Korčuli još uvijek pod Obznanom. Dom, 2(20)(1926) 40, str. 2. — M. Bartulica: Slučaj Kunjašića. Narodni val, 1(1927) 76, str. 2. — M. Gjivoje: Otok Korčula. Zagreb 1969, 58, 352. — I. Perić: Dalmatinski sabor 1861–1912 (1918) god. Zadar 1978, 58, 62, 134, 225, 228. — F. Mirošević: Osvrt na društveno-političke prilike na otoku Korčuli između 1919. i 1929. U: Korčula u revolucionarnom radničkom pokretu, narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji 1919–1945. Zagreb 1989, 121–126, 128–130. — I. Jeričević Ćompo: Građanske stranke na Korčuli između dva svjetska rata i držanje njihovih prvaka u toku NOB-a. Ibid., str. 202–203, 205–206, 211. — Z. Letica: Grad Korčula od 1900. do 1941. U: Sjećanja jedne generacije. Korčula 1990, 101, 143–144, 170, 175–176. — F. Mirošević: Borba za općinsku samoupravu u južnoj Dalmaciji od 1918. do 1929. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 1990, 23, str. 151, 158–159. — Isti: Počelo je 1918. Zagreb 1992. — Isti: Prilozi za povijest HSS na zapadnom dijelu otoka Korčule 1926. godine. U: Spomenica Ljube Bobana. Zagreb 1996, 298–302, 305–306. — F. Oreb: Izbori za Carevinsko vijeće 1907. te Dalmatinski sabor 1908. i uloga Joakima Kunjašića. Blatski ljetopis, 2002, 3, str. 151–173. — F. Mirošević: Političko opredjeljivanje birača otoka Korčule od 1923. do 1941. Časopis za suvremenu povijest, 38(2006) 3, str. 899–900, 902, 905, 908–913, 915–916, 918. — T. Barčot: Jugonacionalisti na otoku Korčuli. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 49(2007) str. 694, 699–700, 715. — F. Oreb: Otok Korčula u doba druge austrijske uprave. Split 2007.
Tonko Barčot (2013)
