KUNTARIĆ, Đuro

KUNTARIĆ, Đuro (Đuka), publicist (Požega, 23. IV. 1893 — Slavonska Požega, 4. XI. 1983). Sin prevoditelja i publicista Maksimilijana. Završio klasičnu gimnaziju u Požegi 1911, doktorirao temeljem rigoroza na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu u Zagrebu 1916. Odvjetnički vježbenik u Osijeku, Đakovu i Požegi do 1919. te od 1920. do umirovljenja 1960-ih odvjetnik u Požegi, gdje je sudjelovao u političkom i društvenom životu. Pokrenuo je i uređivao đački list Slavonac (1908–11) i s J. Radočajem glasilo Hrvatske pučke stranke Pučka sloboda (1920–22), bio urednik u požeškoj zadruzi Dobra štampa 1932–44. i urednik niza Naše župe požeškog kraja 1966–78. Katoličkoga svjetonazora, socijalno-gospodarske članke, životopise i književnokritičke osvrte objavljivao je, među ostalim, u izdanjima Mladost (1912), Luč (1914–20; suurednik 1914–15), Glasnik biskupija bosanske i srijemske (1916), Seljačke novine (1919), Danica (kalendar, 1923, 1935, 1939–41, 1966, 1968–71, 1975–81), Požeške novine (1924–27, 1930–31, 1935–40, 1947; urednik 1925–32, 1935–40), Narodna obrana (1931), Zlatna požeška dolina (Slavonska Požega 1931; urednik), Vjesnik Strukovne zajednice obućarsko-kožarskih zanatlija Saveza hrvatskih obrtnika (1932), Zadružna svijest (1932, 1934, 1936, 1939–40), Hrvatska straža (1934–35, 1942), Katolički svijet (1936), Zadružni glasnik (1936–37), Hrvatski list (1937), Katolička riječ (1937), Žumberačke novine (1939), Požeški zbornik (1966, 1970, 1973–74, 1977) i Marulić (1972–73, 1979). Objavio knjižicu Hrvati u Svetoj Zemlji (Zagreb 1938, s J. Rožmanom) te knjigu Zadrugarstvo (1939) i brošure Bilješke iz starije prošlosti Vijenca (1974) i Vilma Nožinić (1977), tiskane u Slavonskoj Požegi. Potpisivao se inicijalima i pseudonimima Dr. Jurislav, Đuka Štefin. — Brat Zlatko (1900–1979), pravnik, u Zagrebu je diplomirao 1924, doktorirao 1926. te bio odvjetnik. Surađivao je u periodicima Luč (1918–21), Hrvatska obrana (1921) i Alma mater Croatica (1940).