LADOVIĆ, Vanda, rođ. Brezinšćak, povjesničarka umjetnosti (Zagreb, 7. VI. 1929). U Zagrebu završila gimnaziju 1948. te diplomirala povijest i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu 1957. Radila u Muzeju grada Zagreba (kustosica od 1960, viša kustosica od 1975, muzejska savjetnica od 1986. do umirovljenja 1992), u kojem je vodila fototeku te postavila mnogobrojne izložbe (Klasicizam u Zagrebu, 1958; Naš grad nekad i danas, 1963; Portreti Zagrepčana u 19. stoljeću, 1969; Zaboravljena lica Zagreba, 1977; Potres u Zagrebu 1880. i izgradnja nakon potresa, 1981, s Nadom Premerl). Na temelju predmeta iz muzejskoga fundusa napisala knjigu o povijesti grada Zagreb 1094–1987 (Zagreb 1985), načinila izbor beletrističkih i publicističkih tekstova u izdanju Zagreb 1900 (Zagreb 1974). U periodiku Iz starog i novog Zagreba objavila zapažene radove o razvoju Dubrave (1960), baroknoj plastici iz crkve sv. Marka (1968), oslikanim ciljevima strjeljačkoga društva (1974), urbanističkom razvoju i uređenju Donjega grada (1984). Pisala i o komunalnoj opremi Gornjega grada i Kaptola (Arhitektura, 1980, 174–175), o djelatnostima muzejâ (Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1958–64, 1989; Čovjek i prostor, 1966) te o zagrebačkim vrtlarima (Spomenica Zrinjevac. Zagreb 1994). Suautorica je retrospektivne izložbe i kataloga V. Gecana (Zagreb 1972), autorica bibliografije u monografiji o njem (Zagreb 1997) supruga J. Ladovića, suradnica Enciklopedije Jugoslavije i HBL LZ. Dobila Nagradu za životno djelo »Pavao Ritter Vitezović« 1992.
