LAMOT, Mijo

LAMOT, Mijo, publicist (Samobor, 23. IX. 1875 — Samobor, 7. II. 1960). Gimnaziju i filozofsko-teološki studij završio u Zagrebu te bio zaređen za svećenika 1898. Služio u Ivancu, Oriovcu, Gaju, Svetoj Mariji na Muri, Daruvaru i Pakracu do 1906, zatim u Badljevini do 1931, Stupniku do 1948. i zagrebačkom Maksimiru do 1950. Priloge o agrarnoj reformi, potrebi formiranja seljačkoga saveza, zadrugarstvu, odnosima Talijana i Hrvata u primorskim krajevima, potrebi poznavanja narodnoga života i kulture, o umjetničkom kućnom obrtu, značenju skupljanja narodnoga blaga, katehizaciji, snošljivosti katolika i pravoslavnih, svećeničkom zvanju te pučkoškolskoj vjeronaučnoj nastavi objavljivao u periodicima Katolički list (1901–03, 1907, 1909, 1912, 1914–18, 1931–32), Vjesnik Književnoga društva sv. Jeronima (1915–17), Danica (kalendar, 1917, 1919–20, 1922, 1924–25, 1927, 1929–30), Vedre hrvatske duše (1922; Hrvatska duša, 1923–25), Kršćanska škola (1932–33), Hrvatski zadrugar (1933) i Zadrugar (kalendar, 1934–35). Napisao pripovijest iz starije hrvatske povijesti (1916), igrokaze iz života težaka (1926) i radnika (Kamenolomci. Katolički list, 1937, 23–29), opisao djelatnost seljačke zadruge u Badljevini (1931) i dojmove s putovanja po Hrvatskoj (1939). Pod naslovom Zabilješke iz moje pastirske službe (Kutina 1931) tiskao priloge objavljene prethodno uglavnom u Katoličkom listu. Potpisivao se pseudonimom Vagus.