LEHNER, Hinko, liječnik (Osijek, 12. VII. 1871 — Zagreb, 20. X. 1917). Studij medicine završio u Beču 1895. Bio pomoćni liječnik u Bolnici milosrdne braće u Zagrebu te 1896–1916. kotarski i općinski liječnik u Novskoj, Kraljevici, Gospiću, Topuskom, Čazmi, Ludbregu, Samoboru, Vinkovcima i Donjem Miholjcu. Potkraj 1916. postao primarnim liječnikom u Zavodu za umobolne u Stenjevcu. U Zboru liječnika 1895. održao predavanje o sindromu mucanja (Liečnički viestnik i p. o. 1895). Surađivao u periodicima Liečnički viestnik (1897, 1903–05, 1909–10, 1913), Wiener klinische Rundschau (1897, 1904–05), Agramer Tagblatt (1899, 1911) i Hrvatsko pravo (1909). Baveći se liječenjem poremećaja tečnosti govora, objavio knjižicu Kako se liječi mucanje (Zagreb 1912), prvi takav priručnik u Hrvatskoj.
LIT.: Nekrolog. Liječnički vijesnik, 39(1917) 11, str. 398–399. — V. Jukić i B. Matijaca: Psihijatrijska bolnica Vrapče 1879.–1999. Zagreb 1999, 52. — I. Vučak: Hinko Lehner – prvi hrvatski logoped. Liječnički vjesnik, 132(2010) 7/8, str. 257–261.
Ivica Vučak (2013)
