LIPOVČAN, Srećko, povjesničar, publicist i nakladnik (Zagreb, 25. IX. 1942 — Zagreb, 9. IV. 2009). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1961. i novinarsku školu Radio-Zagreba 1966, na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest 1969. i doktorirao 1999. tezom Mladi Ujević. Prozno književno djelo 1909–1919 (dopunjeno tiskano kao Mladi Ujević. Politički angažman i rana proza 1909–1919. Split 2002). Usavršivao se na sveučilištima u Kölnu 1972–74. i Berlinu 1974–79. Od 1964. novinar i urednik na Radio-Zagrebu, nakon sloma reformnih nastojanja u Hrvatskoj 1971. i otpuštanja, slobodni novinar i urednik emisija za hrvatske migrante na radijskim postajama u Kölnu i Berlinu 1972–90 (Deutsche Welle; Westdeutscher Rundfunk, 1979–83. i dopisnik iz Zagreba; Sender Freies Berlin). Ujedno uređivao publikacije Muzičkoga informativnoga centra Koncertne direkcije Zagreb (časopis Od do, 1979–81). U Zagrebu 1992. osnovao Erasmus nakladu i kao urednik promicao hrvatsku kulturnopovijesnu i književnu baštinu (antologija hrvatskoga pjesništva XX. st. u njemačkim prepjevima Das Schlangenhemd des Windes. Blieskastel—Zagreb 2000) te u nizu Rariteti–pretisci objavio pretiske časopisa Dubrovnik (1849–51), Kraljski Dalmatin (1806–10), Kolo (1842–53) i Zora dalmatinska (1844–49). Od 2000. do umirovljenja 2007. radio u Institutu društvenih znanosti »Ivo Pilar«, najposlije u zvanju znanstvenoga savjetnika. Predavao na Hrvatskim studijima od 1999 (izvanredni profesor 2008). Baveći se isprva književnom i kazališnom kritikom, poslije hrvatskim političkim i kulturnim prilikama u XIX. i XX. st., pa poviješću medija, napose hrvatskoga novinarstva i publicistike, u Zagrebu 2006. objavio knjige izabranih rasprava, polemika i ogleda o kazališnim, književnim i povijesnim temama Stoljeće povjestica i Vrijeme nevremena (Nagrada »Julije Benešić« 2006) te priručnik Mediji – druga zbilja?, u kojem je analitički prikazao fenomen medija i njegov odnos prema kulturi, istaknute publiciste (Lj. Vukotinović, A. G. Matoš, T. Ujević) i povijest Hrvatskoga novinarskoga društva 1877–1921. Surađivao u publikacijama Polet (1966–67), Telegram (1966–69), Kritika (1968), Prolog (1968–69; urednik 1971), Omladinski tjednik (1969), Kamov (1970; suurednik brojeva posvećenih F. Supilu i E. Kvaterniku), Kolo (1970), Dubrovnik (1971, 1994, 2006), Hrvatski tjednik (1971), Vidik (1971), Südost-Forschungen (München 1978), Croatica (1990, 1998, 2000–02), Oko (1990), Zvuk (Beograd 1990), Smotra (1995, 1998), Zadarska smotra (1995), Zora dalmatinska (Zadar 1995), Nova Istra (1997, 2002), Budućnost iseljene Hrvatske (Zagreb 1998), Društvena istraživanja (1998, 2000, 2003), Colloquia Maruliana (2001), European Integration for the 21st Century (Zagreb 2001), Godišnjak Pilar (2001–02; suurednik), Šoljanov zbornik (Rovinj—Pula 2001), Zbornik o Branku Vodniku (Zagreb 2001), Ferdo Wiesner Livadić (Zagreb 2003), Most (2003, 2005, 2007; urednik 2003–08), Republika (2003, 2005–07), Zbornik uz 70. godišnjicu života Dragutina Pavličevića (Zagreb 2003), Glas Istre (2004), Razine književne globalizacije (Zagreb 2004), Hrvatska revija (2005), Pilar (2006–07; urednik 2006–09), Komunikacijske znanosti (Zagreb 2007), Pravaška misao i politika (Zagreb 2007), Zbornik o Vatroslavu Jagiću (Zagreb 2007), Đakovački susreti hrvatskih književnih kritičara (2008) i Identitet Like – korijeni i razvitak, 1 (Zagreb—Gospić 2009). Urednik ili suurednik Spomenice Hrvatskog novinarskog društva 1910–2000 (2000) i zbornika Hrvatska historiografija XX. stoljeća (2005) te kataloga izložba Glazbeno stvaralaštvo naroda i narodnosti Jugoslavije (Beograd 1980), Discovering the Glagolitic Script of Croatia (2000), Hrvatska državnost. Državnopravni, povijesni i književni dokumenti (2000), 100 u 1000 – najznamenitije hrvatske knjige u proteklom tisućljeću (2000), Drei Schriften – Drei Sprachen (2002, 2004²; franc. i engl. izd. 2004), Catalogue of the New Croatian Titles (2006) i Početci hrvatskoga novinstva i publicistike (2006), tiskanih u Zagrebu. Priredio spomen-knjigu V. F. Mažuraniću Lišće (Berlin 1988), izdanja Josip Hatze. Svjedočanstva i sjećanja B. Radice (Split 1989), Ujevićeva Pepeo srca (Vinkovci 1999) i Molitva za koru kruha i zdjelu leće (Vinkovci 2005) te prevodio s njemačkoga (A. Mock, Dossier Balkan i Hrvatska. Zagreb 1998; L. Steindorff, Povijest Hrvatske od srednjeg vijeka do danas. Zagreb 2006). Redatelj mjuzikla U koga se uvrglo ovo dijete? Éve Janikovszky i L. Tulača (Kazalište mladih Marin Držić pri Hrvatskoj zajednici u Berlinu, 1988) i koscenarist filma Frano Supilo – povijest jedne iluzije B. Modrića (2010). Potpredsjednik DHK 2003–08. i predsjednik Upravnoga vijeća Hrvatske izvještajne novinske agencije 2005–09.
LIT.: (O knj. Mladi Ujević): I. J. Bošković, Mogućnosti, 50(2003) 4/6, str. 157–158. — I. Petrinović, Ibid., str. 154–156. — Z. Matijević, Časopis za suvremenu povijest, 35(2003) 2, str. 646–648. — B. Novak: Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću. Zagreb 2005. — V. Begić: (O knj. Vrijeme nevremena). Republika, 62(2006) 10, str. 101–102. — I. Zvonar: (O knj. Stoljeće povjestica). Ibid., 63(2007) 2, str. 104–105. — (O knj. Mediji): V. Švoger, Pilar, 2(2007) 2, str. 154–156. — S. L. Udier, Kolo, 17(2007) 2, str. 388–392. — I. Zvonar, Društvena istraživanja, 16(2007) 4/5, str. 1000–1002. — L. Žigo, Republika, 63(2007) 3, str. 96–99. — (Nekrolozi): Ž. Lovrenčić, Književna Rijeka, 14(2009) 2, str. 127–128. — A. Stamać, Republika, 65(2009) 3, str. 93–97. — V. Šakić, Pilar, 4(2009) 7/8, str. 262–263.
Lada Šojat (2013)
