LJUBIBRATIĆ, Petronije (Petar, Petronij), biskup (? — Pakrac, 10. XII. 1703). Zabilježen i u oblicima Lubibratich, Lyubibratich i Lyubobratich. Bazilijanac. Nakon teološke izobrazbe i svećeničkoga ređenja, u Beogradu bio arhimandrit i generalni vikar strica, beogradsko-srijemskoga mitropolita Simeona. Pomagao habsburškoj vojsci dok je držala Beograd i okolicu 1688–90, prelazio u krajeve pod turskom vlašću i nagovarao stanovništvo na preseljenje u oslobođene dijelove Srijema i Slavonije. Nakon što su Turci 1690. osvojili Beograd, prebjegao s patrijarhom Arsenijem III. Crnojevićem u Ugarsku. Zajedništvo s Katoličkom crkvom prihvatio je potkraj 1693. Na prijedlog kardinala L. Kolonića, Leopold I. imenovao ga je 1694. biskupom »vlaške i srijemske» biskupije sa sjedištem umanastiru Hopovu. Kako papa to nije potvrdio, prihvatio je položaj vikara srijemskoga biskupa F. Janyja. Zbog protivnika crkvenoga jedinstva (podupirao ih patrijarh Crnojević) morao je 1697. napustiti Hopovo te se pod zaštitom vojnoga zapovjedništva u Osijeku doselio u Pakrac. Ondje je s približno 200 svojih graničara u župnoj crkvi svečano prisegnuo na vjernost Katoličkoj crkvi. God. 1699. vladar je izdao ispravu o osnutku grkokatoličke Slavonske eparhije, potvrdivši ga za biskupa i proširivši mu jurisdikciju na dijelove Slavonije. U Pakracu je dao sagraditi crkvu sv. Trifuna. Postavljen i za biskupskoga vikara u požeškom i osječkom kraju 1701. Patrijarh Crnojević i dalje mu je nastojao onemogućiti djelovanje, a državne i crkvene vlasti nisu ga dovoljno odlučno štitile. U promijenjenim prilikama u svezi s bunom Ferenca II. Rákóczyja 1703. bečki se dvor priklonio patrijarhu. Pokopan je u grobljanskoj kapeli u Pakracu.
LIT.: J. Fiedler: Beiträge zur Union der Valachen (Vlachen) in Slavonien und Syrmien. Archiv für österreichische Geschichte (Wien), 37(1867) str. 112–114, 116, 122–131. — V-k.: Ein unirter Bischof in Pakrac. Agramer Zeitung, 49(1874) 99, str. 1. — D. Vitković: Patrijarh Arsenije III. Crnojević u Pakracu. Starine, 1918, 36, str. 168–172, 182, 192. — J. Radonić: Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI do XIX veka. Beograd 1950. — R. Veselinović: Srbi u Velikom ratu 1683–1699. U: Istorija srpskog naroda, III/1. Beograd 1993, 525, 540–541. — R. Grujić: Pakračka eparhija. Istorijsko-statistički pregled. U: Spomenica o srpskom pravoslavnom vladičanstvu pakračkom. Beograd 1996, 39, 52, 92, 135–136, 139–147, 154, 158, 161, 169, 182. — Đakovačka i srijemska biskupija. Biskupski procesi i izvještaji, 17. i 18. stoljeće. Zagreb 1999. — A. Dević: Uvodni tekst. Fontes, 9(2003) str. 16–17. — J. Šimrak: Povijest grkokatoličke Slavonske eparhije. Zbornik Povijesnog društva Pakrac—Lipik, 8–9(2012–13) str. 52–61. — D. Vranešić: Veliki crkveni jubilej – 315 godina od osnutka grkokatoličke Slavonske eparhije sa sjedištem u Pakracu (1699–2014). Ibid., str. 44–47. — S. Ćosić: Ideologija rodoslovlja: Korjenić-Neorićev grbovnik iz 1595. Zagreb—Dubrovnik 2015. — M. Matić: Okružnica episkopa Petronija Ljubibratića iz manastira Savina. Miscellanea (Beograd), 37(2016) str. 7–14.
Pejo Ćošković i Redakcija (2021)
