LJUBIBRATIĆ, Savatije (Gliubibratich, Ruđić Ljubibratić; Savatia), episkop i mitropolit (?, — Topla, danas dio Herceg-Novoga, 23. IV. 1716). Monah manastira Tvrdoša, postavljen 1683. za zahumskoga mitropolita. U Morejskom ratu borio se na mletačkoj strani za Sinj, Gacko, Herceg-Novi i Trebinje 1687, kraj Knina 1688. te oko Ljubinja i Trebinja 1690. Sudjelovao u preseljenju pravoslavnoga stanovništva iz istočne Hercegovine na mletačke posjede u Boki kotorskoj i Dalmaciji te potom i sâm iz episkopalnoga sjedišta u manastiru Pivi prešao u Herceg-Novi. Za zasluge u ratu dobio više posjeda i plaću iz državne blagajne 1690. Mletačka Republika priznala ga je za mitropolita i odobrila mu upravu nad pravoslavnim podanicima na novostečenim područjima u Boki, Dalmaciji i Hercegovini 1695. Sudjelovao je 1700. na narodno-crkvenom saboru u Szekcsőu i bio imenovan namjesnikom pećkoga patrijarha, a 1702. izvijestio je generalnoga providura A. Moceniga da je izabran za patrijarha (ne može se potvrditi je li službu preuzeo). Upravljao je crkvom na području Trebinja i Boke (u Toploj dao graditi crkvu 1709–13. i obnoviti manastir Savinu), a od 1707, nakon smrti episkopa N. Busovića, koji ga je oporučno odredio za nasljednika, pokušavao proširiti crkvenu vlast i na Dalmaciju. Sudjelovao je na narodno-crkvenom saboru u Krušedolu 1708, nakon čega je lažno uvjerio mletačke vlasti da je ondje izabran za dalmatinskoga episkopa (u okružnici se u svibnju potpisao kao mitropolit zahumski i dalmatinski). U ljeto 1709. priznata mu je jurisdikcija u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji; za kanonskoga pohoda posvetio je crkvu u Karinu, osnovao crkvenu općinu u neretvanskom kraju i ishodio dopuštenje za gradnju crkve u Čitluku. Zauzimanjem makarskoga biskupa N. Bijankovića, zadarskoga nadbiskupa V. Priulija i unijatskoga biskupa M. Tipaldija, nakon 1710. onemogućeno mu je djelovanje u Dalmaciji. Odan Mletačkoj Republici, odbio je surađivati s ruskim agentima i crnogorskim mitropolitom Danilom u pripremi ustanka protiv Turaka u Boki kotorskoj 1711. Svoja dobra ostavio je nećaku i nasljedniku Stefanu. Pokopan u crkvi manastira Savine.
LIT.: N. Milaš: Spisi o istoriji pravoslavne crkve u dalmatinsko-istrijskom vladičanstvu od XV do XIX vijeka, 1. Zadar 1899, 89, 104–105, 110, 118, 122, 125, 128, 133, 140–141, 144, 147–148, 152, 158, 162–163, 168, 208, 210, 238, 283, 302, 305, 370, 397, 430, 482, 485. — I. Ruvarac: O humskim episkopima i hercegovačkim mitropolitima do godine 1766. Mostar 1901, 21–23. — Lj. Stojanović: Stari srpski zapisi i natpisi, 1. Beograd 1902, str. 335, 427, 454, 462–464, 472; 2. 1903, str. 1, 4, 6, 29, 31; 4. Sr. Karlovci 1923, str. 126, 183, 225. — S. Nakićenović: Boka. Srpski etnografski zbornik (Beograd), 1913, 20, str. 107, 109, 256, 259, 264–268, 273, 277, 305, 320, 322, 362. — J. Radonić: Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI do XIX veka. Beograd 1950. — S. Mijušković (S. M.): Jedan dokumenat o učestvovanju mitropolita Savatije Ljubibratića u bitkama Morejskog rata. Istorijski zapisi (Cetinje), 6(1953) IX/1, str. 266–269. — C. Gianelli: Lettere del Patriarca di Peć Arsenio III e del Vescovo Savatije all’ Arcivescovo di Antivari Andrea Zmajević. Orientalia Christiana periodica (Roma), 21(1955) 1/2, str. 63–78. — P. Šerović: Zapisnik o jednoj sanitarnoj proceduri u lazaretu u Herceg-Novome iz god. 1705. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 13(1965) str. 137–141. — M. Bogović: Katolička crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletačke vladavine. Zagreb 1982. — M. Jačov: Venecija i Srbi u Dalmaciji u XVIII veku. Šibenik 1987. — Hajduci u Boki kotorskoj. Titograd 1988. — Đ. Slijepčević: Humsko-hercegovačka eparhija i episkopi (mitropoliti) od 1219. do kraja XIX veka. U: Episkopija zahumsko-hercegovačka. Beograd 2006, 135–137, 142, 173–175. — G. Komar: Mitropoliti Savatije i Stefan Ljubibratići i njihovo doba. Herceg Novi 2009. — Isti: Vladika Savatije Ljubibratić Ruđić. Zbornik Matice srpske za istoriju (Novi Sad), 2010, 82, str. 23–57. — M. Matić: Bishop Savatije Ljubibratić under the Auspices of the Republic of Venice (1687–1716). Istraživanja (Novi Sad), 27(2016) str. 106–119. — Crna Gora. Izvještaji mletačkih providura 1687–1735. Podgorica 2017.
Pejo Ćošković i Redakcija (2021)
