LOCATELLI, Leopold (Lokateli), pučki misionar (Pokupsko, 26. X. 1724 — ?, nakon 1773). Gimnaziju završio u Varaždinu, u Družbu Isusovu stupio 1744. Nakon novicijata u Beču polazio humaniora u Győru 1746–48, studij filozofije u Grazu 1749–53. i teologije u Trnavi 1754–58. God. 1748–49. bio je profesor gramatike i upravitelj sjemeništa u Zagrebu, 1753–54. predavao sintaksu, gramatiku, retoriku i pjesništvo u isusovačkoj gimnaziji u Požegi, gdje su đaci u veljači 1754. izveli njegov igrokaz u čast biskupu F. Thauszyju. U Rijeku došao 1759. i posvetio se pučkim misijama; isprva pomagao F. K. Cortivi, a od 1761. do ukinuća Družbe Isusove 1773. bio voditelj misija riječkoga kolegija po Istri, Hrvatskom primorju i središnjoj Hrvatskoj. Njemu i J. Mordaxu pripisuje se nabožno djelo Knjižica duhovna u četiri dili razdiljena (Trnava 1768).
LIT.: M. Vanino: Podaci o Hrvatima kandidatima Isusovačkoga reda gg. 1728—1767. Vrela i prinosi, 1934, 4, str. 75. — T. Matić: Isusovačke škole u Požegi (1698—1773). Ibid., 1935, 5, str. 57. — E. Laszowski: Prinosi za povijest sjemeništa (konvikta) sv. Josipa u Zagrebu (1653—1752). Ibid., 1939, 9, str. 107. — M. Vanino: Isusovci i hrvatski narod, 2—3. Zagreb 1987—2005. — M. Korade: Hrvatski isusovci misionari. Zagreb 1991, 95—98. — F. E. Hoško: Knižica duhovna (Trnava, 1768) riječkih isusovaca. Riječki filološki dani, 7(2008) str. 339—348. — M. Matasović: Ad maiorem Dei gloriam… Povijesni prilozi, 29(2010) 38, str. 200. — M. Korade i D. Pernjak: Hrvatski isusovački misionari i pokušaji unije s pravoslavnima od 16. do 19. stoljeća. Cris, 17(2015) 1, str. 40, 52—53, 56.
Ivan Armanda (2021)
