LOCHERT, Josip

LOCHERT, Josip, liječnik i javnozdravstveni djelatnik (Županja, 2. I. 1871 — Zagreb, 1. V. 1946). Završio gimnaziju u Vinkovcima 1889. i studij medicine u Grazu 1898. Isprva liječnik u Zagrebu, od 1900. u Bosanskoj Dubici, 1908–12. u Vinici te do 1914. u Varaždinskim Toplicama. Za I. svjetskoga rata vojni liječnik u Osijeku, Varaždinu i Čačku, 1918–19. povjerenik Zdravstvenoga odjela zagrebačkoga vojnoga okružja. God. 1919–24. u Zdravstvenom je odsjeku za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje, predstojnik od 1920. Nakon što je smijenjen iz političkih razloga, glavni je kupališni liječnik u Varaždinskim Toplicama i glavni liječnik Bratimske blagajne u Zagrebu. Na poč. II. svjetskoga rata u Zagrebu je opremio moderan bolnički stacionar, koji je nakon rata, kad se Blagajna uklopila u Zemaljski zavod za socijalno osiguranje, postao bolnicom za ozljeđenike; od 1945. ravnatelj te bolnice i pročelnik u Gradskom NO. — Kao predstojnik Zdravstvenoga odsjeka 1920–24. vodio je zdravstvenu politiku, osiguravao suvremeni zdravstveni proračun te pokrenuo izdavanje zdravstvenoprosvjetnih knjižica (1921). Zaslužan je za kupnju sanatorija u Kraljevici, dvorca za bolnicu u Novom Marofu i lječilišta u Lipiku, a u Zagrebu, s A. Štamparom, za otvaranje Škole za sestre pomoćnice 1921. te, uz pomoć Rockefellerove zaklade, gradnju i uređenje Škole narodnog zdravlja. Kao liječnik Bratimske blagajne pridonio je unapređenju zdravstvene zaštite rudara, a kao balneolog promidžbi Varaždinskih Toplica i razvoju drugih ljekovitih vrela u Hrvatskoj. Bio je predsjednik Zbora liječnika Hrvatske i Slavonije 1919–20. i osnivač njegove Balneo-radiološke sekcije. Opirući se centralističkim težnjama, zauzimao se za osnivanje saveza liječničkih društava u Kraljevini SHS. Surađivao u Liječničkom v(i)jesniku (1921–22, 1929, 1942) i Novoj Evropi (1922).