LONČAR, Miodrag, glumac (Paklenica kraj Novske, 18. VII. 1929 — Titel, 4. VII. 2017). U Osijeku završio gimnaziju 1947. Isprva glumio u tamošnjem kazalištu, od 1949. u Narodnom kazalištu u Puli, od 1951. u Narodnom kazalištu u Rijeci (od 1953. Narodno kazalište »Ivan Zajc«), a od 1972. do umirovljenja 1979. u Srpskom narodnom kazalištu u Novom Sadu (direktor Drame 1978–79). Na riječkoj pozornici istaknuo se nerijetko glavnim i većim ulogama, posebno u domaćem repertoaru u djelima A. Šenoe (Grga Čokolin, Zlatarovo zlato, 1951; Danilo Barbo, Čuvaj se senjske ruke, 1961), D. Gervaisa (Andrija Belinić i Pietro Terzy, Karolina Riječka, 1952. i 1964; Gobo, Duhi, 1954) i P. Budaka (Markina, Klupko, 1953; Ivan, Mećava, 1954) te kao Stanko Golužin (I. Tijardović, Splitski akvarel, 1951), Vlaho Slijepi (I. Vojnović, Ekvinocijo, 1955), Dundo Maroje (M. Držić, 1956), Martin Luther (N. Fabrio, Reformatori, 1968), Grof Krištofor (Marija Jurić Zagorka, Grička vještica, 1968) i Drug Janjić (F. Hadžić, Političko vjenčanje, 1970). Bio je Jago (Otelo, 1954), Macduff (Macbeth, 1958), Tibaldo (Romeo i Julija, 1961), Edmund (Kralj Lear, 1967) i Antonio (Mnogo vike ni za što, 1969) W. Shakespearea, Mića Stanimirović (Ožalošćena porodica, 1954), Gazda Spasoje (Put oko sveta, 1956), Sreta (Narodni poslanik, 1957) i Pavle Marić (Pokojnik, 1961) B. Nušića te Sofoklov Kralj Edip (1964). U stranom je repertoaru utjelovio i Chrisa (E. O’Neill, Anna Christie, 1952), Christiea Dudgeona i Georgea Croftsa (G. B. Shaw, Đavolov učenik, 1954; Zanat gospođe Warren, 1969, Nagrada Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske), Dominga (F. Schiller, Don Carlos, 1955), Quasimoda (V. Hugo, Zvonar crkve Notre Dame, 1957), Emilea Magisa (F. Marceau, Jaje, 1960), Izidora (C. Goldoni, Vele barufe, 1960), Duchautela (G. Feydeau, Idem u lov!, 1963), Mattija (B. Brecht, Gazda Puntila i njegov sluga Matti, 1965), Cotronea (L. Pirandello, Gorski divovi, 1968, Nagrada Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske) i Menata (Ruzzante, Muškardin, 1970). Bavio se i režijom opereta (Tijardović, Splitski akvarel, 1961. i 1970, Mala Floramye, 1969; M. Grgić i A. Kabiljo, Velika trka, 1970). U Novom Sadu je između ostaloga tumačio Alfreda F. Dürrenmatta (Posjeta stare dame, 1972), Satina M. Gorkoga (Na dnu, 1974), Grgu Tomerlina M. Krleže (Vučjak, 1974) i Inspektora R. Marinkovića (Politeia ili Inspektorove spletke, 1978). Glumio u filmovima (Hadžić, Abeceda straha, 1961; I. Hetrich, Priča o Saku i Vancetiju, 1968) i TV serijama (Hetrich, Kuda idu divlje svinje, 1971; M. Fanelli, Baza na Dunavu, 1981; S. Mrmak, Banjica, 1984). Dobio Nagradu grada Rijeke 1966.
LIT.: Đ. Rošić: Iz gledališta. Riječki kazališni zapisi. Rijeka 1980. — Suvremena drama i kazalište u Hrvatskoj. Novi Sad—Rijeka 1987. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–2. Zagreb 1990. — P. Volk: Pozorišni život u Srbiji 1944–1986. Beograd 1990, 812–818. — M. Čabrajec: Mozaik. Rijeka 2001. — M. Verdonik: U okrilju riječke Thalije. Rijeka 2004. — I. Rosanda Žigo: Redateljske poetike u riječkoj kazališnoj povijesti (od početaka do 1980). Rijeka 2016.
Ana Šeparović (2021)
