LONČAR, Umberto (Jerko), pjesnik (Vinjani kraj Posušja, 15. VI. 1922 — Humac kraj Ljubuškoga, 19. I. 2004). Franjevačku klasičnu gimnaziju završio u Širokom Brijegu 1944, Bogoslovni fakultet u Zagrebu 1949. U Franjevački red stupio 1941, za svećenika zaređen 1949. Više puta politički zatvaran (1945. u logoru u Mariboru te u zatvorima u Zagrebu i Sarajevu). Bio je kapelan u Mostaru i Konjicu 1949–52, župnik u Crnču 1952–59, Čerinu 1959–64, Humcu 1964–67 (1967–70. gvardijan), Posuškom Gradcu 1970–78. i Gradnićima 1978–88, kapelan u Čerinu 1988–2000. Nadahnut hercegovačkim krajem, napose uspomenama na djetinjstvo, te sklon nostalgično-melankoličnoj introspekciji, zavičajno-refleksivne pjesme skupio je u zbirke Tišine i nemiri (Split 1992, 1993²) i Plovidba bez povratka (Mostar—Zagreb 2002). Pjesnički, duhovni i pastoralni prilozi objavljeni su mu i u periodicima Hrvatska straža, Hrvatska mladost, Kršćanska obitelj, Glasnik sv. Ante, Naša ognjišta, Brat Franjo i Stopama pobijenih. Za tisak je priredio epsku pjesmu Šimica (Duvno 1972), pripisivanu K. Bušiću, napisao predgovor knjizi K. Milasa Od sjetve do žetve (Mostar—Zagreb 2001). Zastupljen u antologijama Pod nebom Bleiburga (Međugorje 1998) i Hercegovina (Zagreb 2002). Potpisivao se i pseudonimima Pauper i Jul.
LIT.: M. Knezović: Fra Umberto Lončar, zlatomisnik. Naša ognjišta, 29(1999) 9, str. 26. — M. Lončar: Zlatomisnik fra Umberto Lončar. Kršni zavičaj, 1999, 32, str. 254–256. — K. Šego: Svijet zavičaja i djetinjstva. Motrišta, 2002, 25, str. 170–172. — V. Kozina: (Nekrolog). Kršni zavičaj, 35(2004) 37, str. 119–120. — V. Lončarević: Amblematsko pjesništvo Umberta Lončara. Glas Koncila, 56(2017) 8, str. 25.
Martina Kokolari (2021)
