LONČAR, Vjekoslav (Alojzije, Aloysius, Aloisius Maria), glazbeni pisac (Zagreb, 6. VI. 1885 — Zagreb, 13. III. 1969). Brat glazbenice Pije. Gimnaziju završio u Kalksburgu kraj Beča 1906, studij filozofije u Bratislavi 1908, a teologije u Innsbrucku 1912. U Družbu Isusovu (DI) stupio 1901, za svećenika zaređen 1913. Bio je odgojitelj, zborovođa i nastavnik u Nadbiskupskoj velikoj gimnaziji u Travniku 1908–29 (s prekidima 1913–14. i 1920–21). U Zagrebu od 1929, profesor u Filozofskom institutu DI od 1940. i u Interdijecezanskoj vjerskoj srednjoj školi 1952–54; na službi u Nadbiskupskom sjemeništu 1949–52. Samostalno i u suradnji priredio pjesmarice In heiteren Stunden (Sankt Andrä 1903), Slavite Gospoda (Zagreb 1925) i Magnifikat (Zagreb 1931; dotiskivano do 1934), u koju je uvrstio i svoje skladbe. Objavio nekoliko latinskih i grčkih prigodnica (Vrhbosna, 1910, 1918; Hrvatska duša, 1926) te tekstove glazbene tematike u izdanjima Sv. Cecilija (1920, 1925, 1927, 1942), Život (1920–23, 1925, 1930–31, 1933, 1935–37, 1943), Kalendar Srca Isusova i Marijina (1921–22, 1930–32, 1935, 1939–40), Sacerdos Christi (1923–24), Jugoslavenski muzičar (1924–26), Vijenac (1924), Muzičar (1928–29) i Nastavni vjesnik (1929–30); uređivao kalendar Runolist (Almanah Runolist) 1936–38. Bavio se meteorologijom i enigmatikom (rkp. enigmatskoga rječnika izgubljen). Potpisivao se i L., Musicus, V. L., Vj. L. te Zeta. Dio njegove ostavštine, među ostalim dva sveska sa skladbama, čuva se u arhivu Hrvatske provincije DI u Zagrebu, a nekoliko skladba u uršulinskom samostanu u Varaždinu (Kantata u čast sv. Anđeli, 1935).
LIT.: (Nekrolog). Glas Koncila, 8(1969) 23. III, str. 8. — I. Soldo: Crkvene pjesmarice u Bosni i Hercegovini. Magnificat, 2(2008) 4, str. 12. — M. Stanušić: Pjevanje i sviranje u Nadbiskupskoj gimnaziji i sjemeništu u Travniku. Ibid., 4(2010) 8, str. 5, 7.
Ivan Armanda (2021)
