LONČARIĆ, Ivan

traži dalje ...

LONČARIĆ, Ivan (Ivo), restaurator (Zagreb, 2. V. 1913 — Zagreb, 5. IX. 1991). U Zagrebu završio gimnaziju 1934. te apsolvirao hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu 1943. Od 1947. volontirao kao restaurator u zagrebačkom Muzeju Srba u Hrvatskoj, od 1948. do umirovljenja 1968. radio u restauratorskoj radionici pri Institutu za likovne umjetnosti JAZU (od 1966. Restauratorski zavod Hrvatske), od 1950. kao viši restaurator te od 1964. stariji konzervator. Usavršivao se 1952. u Središnjem institutu za restauraciju u Rimu i u Restauratorskom laboratoriju u Vatikanu. Bavio se restauriranjem i konzerviranjem muzejske (umjetnine iz Strossmayerove galerije starih majstora JAZU i NMMU) i crkvene pokretne spomeničke baštine (oltarna pala Sv. Marko, Jeronim i Bartolomej J. Tintoretta na glavnom oltaru korčulanske katedrale, 1955; pala Sveti razgovor iz župne crkve Svetoga Trojstva u Baški, 1967–68; romaničko raspelo iz franjevačkoga samostana u Zadru, 1973), posebno starih majstora. Objavio izvješća o stručnim putovanjima po hrvatskoj obali (Ljetopis JAZU, 1955–56).

LIT.: (Nekrolog). Večernji list, 35(1991) 16. IX, Pr., str. 22.
 
Ana Šeparović (2021)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

A. Šeparović: LONČARIĆ, Ivan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2026), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 28.7.2026. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/loncaric-ivan>.