LOSGOTT, Stanislav (Stanislaus, Szaniszló), teološki pisac (Brno, ? — Radna kraj Recaşa, 2. III. 1772). Franjevac. Stekavši temeljnu izobrazbu i završivši filozofski studij, u javnoj je raspravi na Visokoj bogoslovnoj školi Generalnoga učilišta u Budimu 1747. branio teološke teze J. Lipovčića. Predavao filozofiju na Generalnom učilištu u Osijeku 1748–51. te teologiju u bogoslovnim školama u Radni 1756–57, Temišvaru 1758–62. i Petrovaradinu 1762–63. Bio gvardijan samostana u Földváru 1764–65. Posvjedočene su studentske obrane njegovih teza iz filozofije (1750) i teologije (1759, 1762). Tiskani su mu traktat o umrlima i uskrsnulima (s. a.), tezarij iz dogmatike (1762) i molitvenik (1769), a u rukopisu su sačuvane rasprave iz dogmatike (franjevački samostan u Požegi). Pripisivalo mu se i skolastičkofilozofsko djelo nepoznatoga naslova.
DJELA: Tractatus polemicus de statu mortuorum et resurgentium, de paradiso deque inferno et purgatorio. Augustae Vindelicorum (s. a.). — Elenchus seu Ordinata methodus tradendi in scholis theologicas difficultates. Augustae Vindelicorum, typis Lotterianis, 1762. — Varia pietatis exercitia omnibus Christi fidelibus accommodata. Budae, typis Leopoldi Francisci Landerer, 1769.
LIT.: E. Pavić: Ramus viridantis olivae. Budae 1766, 71, 373. — G. Petrik: Magyarország bibliographiája 1712—1860, 2. Budapest 1890, 608–609. — J. Szinnyei: Magyar írók élete és munkái, 7. Budapest 1900. — J. Bösendorfer: Povijest tipografije u Osijeku. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1939, 14, str. 117, 120. — Š. Jurić: Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — F. E. Hoško: Dvije osječke vjerske škole u 18. stoljeću. Kačić, 8(1976) str. 179, 184, 190; 11(1979) str. 324, 340. — Isti: Doprinos franjevačkih visokih škola skotističkoj filozofiji i teologiji. U: Franjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda. Zagreb 1992, 65, 76. — Isti: Franjevačka Bogoslovna škola u Petrovaradinu (1735—1783). Diacovensia, 7(1999) 1, str. 210—211. — Isti: Franjevačke visoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zagreb 2002.
Pejo Ćošković (2021)
