LOVRENČIĆ, Tibor, rukometaš i kinolog (Zagreb, 17. X. 1917 — Zagreb, 29. VI. 2020). Brat hazenašice Melite, unuk gospodarstvenika Vilima. U Zagrebu završio gimnaziju 1937. i Višu građevinsku školu 1980. Radio u zagrebačkom gospodarstvu, od 1967. do umirovljenja 1982. u poduzeću Interinženjering. Rukomet počeo igrati kao gimnazijalac i sa školskom reprezentacijom (I. realna gimnazija) za Olimpijskih igara u Berlinu 1936. odigrao tri utakmice s ekipama berlinskih srednjoškolaca. Član rukometne sekcije Prvoga hrvatskoga građanskoga športskoga kluba od 1939; nastupio na prvenstvu Zagreba 1940, prvom službenom rukometnom natjecanju. Bio je prvi predsjednik Odbora za rukomet Fiskulturnoga saveza Hrvatske 1945. Od 1946. bavio se kinologijom; 1948. suosnovao Kinološko udruženje Hrvatske (poslije Kinološki savez, od 1991. Hrvatski kinološki savez, HKS), 1954. utemeljio Klub za sportske pse i bio mu prvi predsjednik. Sudački ispit za skupinu službenih pasa položio 1949, potom za sve pasmine i skupine te postao međunarodnim sudcem. Suautor je knjige Uzgoj i školovanje ptičara (Zagreb 1958) i Priručnika za sudačke pripravnike (Zagreb 2006). Surađivao u časopisima Moj pas (1953–54, 1956–65, 1972, 1980, 1991, 1996, 2004–05) i Naši psi bez granica (2002–07). Dobitnik zlatnoga odličja HKS 2007.
LIT.: S. Piršl: Iz Zagreba u sve kutke Jugoslavije. Vjesnik, 39(1978) 19. XI, str. 12. — (Razgovori): V. Sekalec-Petričanec, Moj pas, 31(1984) 1/2, str. 14. — I. Bakal-Krstić, Ibid., 43(1995) 4, str. 32—33. — Razvoj rukometa u Hrvatskoj. Zagreb 1986, 11—12, 14—15. — E. Hemar: Melita i Tibor Lovrenčić. Zagreb 2017.
Eduard Hemar i Redakcija (2021)
