LUŠIČIĆ, Andro, scenarist, redatelj, glumac i crtač (Grižane, 22. II. 1924 — Zagreb, 20. IX. 1998). Prekinuo školovanje 1941. te se 1942. priključio partizanima. Od 1943. za Agitprop, isprva u Otočcu, potom u Istri, crtao brošure, plakate (I, i, i, idemo u školu svi! i Zar ti još ne znaš čitati, 1943) i karikature (Račun bez krčmara, 1944) te ilustrirao Početnicu (1944), a 1945. bio urednik listova Pionir i Omladinski borac te voditelj kazališne družine »Otokar Keršovani«. Po završetku II. svjetskoga rata polazio filmsku školu u Jadran-filmu. God. 1954–65. bio član ansambla Zagrebačkoga dramskoga kazališta, u kojem je, uz veće uloge poput Klementa (M. Krleža, Golgota, 1954), Amiensa (W. Shakespeare, Kako vam drago, 1955), Doktora Lombardija (C. Goldoni, Lukava udovica, 1962), Pata McGloina (E. O’Neill, I ledar dođe, 1963) i Sime Popovića (B. Nušić, Gospođa ministarka, 1964), ostvario i zapažene manje kreacije (Predradnik Slim, J. Steinbeck, O miševima i ljudima, 1954; Sobar Ferdinando, L. Pirandello, Sicilski limuni, 1955; Ivan Ivanovič Mizinčikov, F. M. Dostojevski, Selo Stepančikovo, 1956; Liječnik Ognjen, D. Ivanišević, Ljubav u koroti, 1957). Baveći se također animiranim filmom, istaknuo se scenarijem i režijom Revije na dvorištu (1952), crtanoga filma s aktualnom satiričnom notom u produkciji Duga-filma, temeljena na disneyevskoj estetici, nizom scenarija zapaženih crtanih filmova za Zagreb-film (Nestašni robot, 1956, i Čarobni zvuci, 1957, D. Vukotića; Zmaj B. Mrkšića, 1959; Dječak i lopta B. Kolara, 1960; Kostimirani rendez-vous B. Dovnikovića, 1965; Crno-bijelo I. Tomulića, 1973) i Zora-film (Prometni znaci – ulični junaci B. Ranitovića, 1958) te lutkarskih filmova za Zora-film (B. Brajković, Susret na pijesku, 1959; Ranitović, Srce u snijegu, 1959; M. Bogdanović, Bodljan pticolovac, 1961), od kojih je neke i režirao (2+2=3, 1961; Strah, 1962; Zahvalna metla, 1962). S Vukotićem je napisao scenarij za njegov dječji dugometražni igrani film Sedmi kontinent (1966). Pisao je scenarije i za stripove (V. Delač, Veliki podvig u Miki stripu, 1954; Dovniković, Pipo, 1956) te namjenske, propagandne i dokumentarne filmove (Vukotić, Toplana, 1974), a neke je i režirao (Podravka prikazuje, 1976; Rafali za materinsku riječ, 1977; Čovječe, ne ljuti se, 1984; Hrabri, 1988). Glumio je i u igranim filmovima (H-8 N. Tanhofera, 1958) te surađivao s RTV Zagreb. Izlagao skupno na Zagrebačkom triennalu (1955), izložbama NOB u djelima likovnih umjetnika (Zagreb 1974–75), Zagrebački salon (1986, 1996), Partizanska karikatura (Zagreb 1989) i Hrvatski politički plakat 1940–1950 (Zagreb 1991).
LIT.: Zagrebački krug crtanog filma, 1–3. Zagreb 1978. — R. Munitić: Kinematografska animacija u Jugoslaviji. Beograd 1979, 31, 40–41, 72. — B. M.: Umro Andro Lušičić. Večernji list, 42(1998) 22. IX, str. 30. — I. Škrabalo: 101 godina filma u Hrvatskoj 1896–1997. Zagreb 1998.
Ana Šeparović (2021)
