LUGOMER, Stjepan

LUGOMER, Stjepan, fizičar (Podgajec kraj Križevaca, 16. IV. 1944). Gimnaziju završio u Križevcima 1962. te na PMF u Zagrebu diplomirao 1967. i doktorirao 1974. tezom Dinamička svojstva tekućih kristala. U Institutu za fiziku Sveučilišta u Zagrebu od 1967. asistent i od 1976. znanstveni suradnik; 1968–70. asistent na PMF. Usavršivao se 1974. u Institutu »Jožef Stefan« u Ljubljani. Zaposlen u Nuklearnoj elektrani Krško 1977–84, kao stipendist Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) boravio u Nuklearnom istraživačkom centru u Karlsruheu 1977. i potom više puta u onima u Saveznoj Republici Njemačkoj, Francuskoj i Švicarskoj. U IRB znanstveni suradnik od 1990, viši znanstveni suradnik od 1995. te znanstveni savjetnik od 1998. do umirovljenja 2010. Koordinator istraživačkih projekata u suradnji s Centrom Frascati u Rimu 1992–95. te s Istraživačkim centrom za kondenziranu materiju (KFKI) u Budimpešti i Sveučilištem u Szegedu 2002–10. God. 2002, 2009. i 2011. gostujući profesor na sveučilištima u Fukuoki, Hiroshimi, Osaki, Matsumotu, Tokyju i Kyotu, a 2003–06. u SAD, Mađarskoj i Izraelu. Predavao i na poslijediplomskom interdisciplinarnom studiju Zagrebačkoga sveučilišta i Ministarstva obrane RH 1995–96. te na međunarodnom poslijediplomskom tečaju u Budimpešti 2003. Glavno mu je područje rada laserska modifikacija površinskih svojstava materijala, posebno otvrdnjivanje površine metala, amorfizacija i formiranje mikrostruktura, potom proučavanje impulsnih nanosekundnih interakcija lasera i materije te fizikalnih ultrabrzih procesa na površini materijala. Proučavajući površinske učinke lasera velike snage u inertnim i reaktivnim atmosferama pod pritiskom, prvi je dokazao postojanje uređenih sustava čestica, tzv. Coulombovih kristala, u laserskoj plazmi, koji su opaženi kao fireball effect, odn. visokotemperaturni otisak vrućih Coulombovih čestica na metalnoj dijagnostičkoj plohi. Eksperimentima 1999–2000. prvi je dokazao postojanje samoorganiziranih struktura (Hashimotovi solitoni, helikalno sparivanje i pletenice filamenata) u interakcijama laser–materija, a zatim istraživao i ostale efekte izazvane laserima velike energije. Surađivao u zbornicima domaćih i inozemnih skupova te, među ostalim, u časopisima Molecular Crystals and Liquid Crystals (London, New York 1974), Physical Review (New York 1974, 1996, 2007, 2010), Solid State Communications (Oxford, New York 1974), Applied Optics (New York 1983, 1993), Thin Solid Films (Amsterdam 1985, 2012, 2015), Vacuum (Oxford, New York 1987–89, 1992–97), Journal of Molecular Structure (Amsterdam 1992), Applied Surface Science (Amsterdam, New York 1993, 2011, 2013), Philosophical Magazine (London 1996–97), Journal of Applied Physics (New York 1997–98, 2005–06, 2008–09), Lasers in Engineering (Lincoln 1998, 2000), Physics Letters (Amsterdam 1998–99, 2003, 2007), Journal of Fluids and Structures (London 1999–2001, 2003), Physica scripta (Stockholm 2002), Applied Physics Letters (New York 2005, 2007), Fluid Dynamics Research (Amsterdam 2005), International Journal of Pure and Applied Mathematics (Sofija 2008) i Laser and Particle Beams (Cambridge 2016–17). Objavio priručnike Laser – fizikalne osnove, konstrukcija i primjena (Sarajevo 1977; suautor), Laser Technology. Laser-Driven Processes (Englewood Cliffs 1990) i Laser-Matter Interactions. Surface Self-Organization (Zagreb 2001). Predstavnik RH u Međunarodnom savezu za vakuumsku znanost, tehniku i primjenu (IUVSTA) 2008–10. i ekspert Izvršne agencije za istraživanje (REA) Europske komisije u Bruxellesu za procjenu znanstveno-tehnoloških projekata 2013.