LUKINIĆ (Lukinich), plemićka obitelj (XVI–XIX. st.). Spominju se od kraja XVI. st. kao predijalci na posjedima Zagrebačke biskupije u srednjem i donjem Pokuplju, osobito u Lukinić Brdu (pripadnici ogranka Petreković živjeli su u XVIII. st. u Selkovcu). Braći Martinu, Mateju i Mihaelu plemstvo je dodijelio kralj Rudolf II. 1587 (proglašeno u Hrvatskom saboru 1612). U drugoj pol. XVII. i na poč. XVIII. st. čelnici obiteljskih grana bili su Juraj, Mihael i Toma, koji se spominje kao fiškal opatije u Topuskom 1702. Prijepis plemićkoga privilegija izdan je braći Ladislavu, Adamu, Lazaru i Josipu 1750, a plemstvo je potvrđeno u Hrvatskom saboru 1752. U XVIII. st. članovi obitelji zabilježeni su kao građani i posjednici i u zagrebačkim vrelima. Poznatiji od drugih ogranak je Mihaelova sina Franje, odn. njegova sina Mirka (rođ. 1758), koji je živio u Bišćanovu (danas dio Gline) i imao Mirka (rođ. 1784), Ladislava (rođ. 1790) i Gabriela (rođ. 1793). Nakon što su s reformama Vojne krajine Zagrebačkoj biskupiji za M. Vrhovca oduzeti posjedi u Pokuplju i u zamjenu dana imanja u Banatu, više Lukinića preselilo se u Boku (Hrvatska Boka), najveću koloniju hrvatskih predijalaca u Torontálskoj županiji. Ondje je i Mirko u drugom braku dobio sina Adama (rođ. 1807), a Mirko Mirkov Antuna (rođ. 1808), Ljudevita (rođ. 1811), Friderika (rođ. 1816) te blizance Ivana i Franju (rođ. 1818). Ladislav, također nastanjen u Boki, imao je Josipa (rođ. 1820), a Gabriel, u Velikom Bečkereku (Zrenjanin), Jurja Mirka Stjepana (rođ. 1821). Mirko Franjin od Zagrebačke je županije za sebe i potomke tražio potvrdu plemstva 1820. i 1822. Daljnja obiteljska povijest slabo je poznata (u XX. st. u Boki je djelovao Miko, predsjednik čitaonice na poč. 1930-ih); potomci Lukinića i danas žive u Boki i drugim banatskim naseljima.
LIT.: I. Bojničić: Popis plemića proglašenih na Saboru kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije g. 1557–1848. Zagreb 1896, 20. — Isti: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 106. — E. Laszowski: Hrvatsko plemstvo. Vitezović, 1(1903) 5, str. 76–77. — Isti: Povjesni spomenici plem. općine Turopolja, 4. Zagreb 1908. — A. Jagić: Hrvatske naseobine u Banatu. Letopis Matice srpske (Novi Sad), 103(1929) CCCXIX/1, str. 33–39. — A. Messner Sporšić: Kolonije hrvatskih plemića u Banatu. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1931, XXVIII/1, str. 161, 167, 194–196, 199–202, 204–205. — Zaključci Hrvatskog sabora, 6. Zagreb 1968. — Povijesni spomenici grada Zagreba, 20–21. Zagreb 1971–1975. — I. Jurišić: Primjedbe krajiških vlasti na popise šteta prouzrokovanih u prekokupskom dijelu posjeda Zagrebačke biskupije u razdoblju od 1784. do 1793. kad je bio inkorporiran u Bansku krajinu. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 1991, 24, str. 223–224. — Isti: Ekskorporacije u Banskoj krajini od 1784. do 1800. Ibid., 1994, 27, str. 99–110.
Meri Kunčić (2021)
