LUKINOVIĆ, Josip (Lukinovic, Lukinovic Orlandini, Lukinović Orlandini; José, Jozo), poduzetnik (Pučišća, 12. VI. 1866 — Pariz, 1939). Završio pučku školu te se 1884. iselio u Iquique. Isprva je radio u sjevernoameričkoj trgovačkoj tvrtki, a do 1904. postupno se osamostalio. Usporedno 1902. suosnovao tvrtku za proizvodnju salitre, u kojoj je s različitim partnerima i pod različitim nazivima poslovao do 1912, kad je prodao udio u tvornicama i rudnicima. S P. Baburicom i A. Brunom u Valparaísu 1913. osnovao tvrtku Baburizza, Bruna y Cía (od 1917. Baburizza, Lukinovic y Cía), što je slovila za najveće hrvatsko salitreno društvo u Južnoj Americi i zapošljavala radnike hrvatskoga podrijetla (većinom iz Dalmacije). Povukao se iz posla 1925. i odselio u Pariz. Djelovao je u iseljeničkim društvima, bio član Hrvatskoga sokola u Antofagasti, pomagao Pučišća te za I. svjetskoga rata Jugoslavenski odbor i Jugoslavensku narodnu obranu.
LIT.: M. Kolin: Jugosloveni u Južnoj Americi u radu za svoj narod. Zagreb 1920, 20—22, 40, 48, 62. — Jugoslavenska velika industrija u Chile. Pučka prosvjeta, 9(1929) 1. VI, str. 91. — I. F. Lupis-Vukić: (Nekrolog). Novo doba, 22(1939) 24. VI, str. 3. — I. Čizmić: Bračani u svijetu. Brački zbornik, 1982, 13, str. 108—109, 114, 116—117, 132, 134, 139—140. — M. Corvalán Masson: Presencia eslava en el norte de Chile. Antofagasta 1983, 107—108, 110, 116—120, 122—124, 141, 158—159, 162, 164, 196, 199, 202, 208, 212, 214, 226, 233. — Lj. Antić: Hrvati u Južnoj Americi do godine 1914. Zagreb 1991. — D. Mataić Pavičić: Hrvati u Čileu. Zagreb 1998. — V. Zlatar Montan: Los Croatas, el salitre y Tarapacá. Iquique 2005, 12, 61, 68–69, 72, 74, 186.
Boris Kukić (2021)
