LUKS, Silvija (Luks-Kalogjera), novinarka (Hrvatska Mitrovica, danas Srijemska Mitrovica, 19. II. 1944). U Zagrebu završila klasičnu gimnaziju 1962. i studij na Pravnom fakultetu 1973. Usavršivala se u francuskom jeziku 1962–63 (Pariz) i engleskome 1963–64 (Oxford) te iz prava 1974–76 (Panthéon-Sorbonne). Novinarstvom se počela baviti na Radio-Zagrebu 1964; na RTV Zagreb bila TV reporterka, voditeljica i urednica od 1966 (autorski serijal Slika do slike, 1972–74), dopisnica iz Angole 1977–78. te voditeljica, urednica i autorica političkih i kulturnih emisija 1978–90 (serijali Kultura srca, Moja zemlja, Život je masovna pojava, Nasamo sa svima). Direktorica programa na Yutelu 1990–91. U diplomaciji RH 1991–2000 (Ministarstvo vanjskih poslova, Ujedinjeni Arapski Emirati, Mađarska, Indija, Francuska); veleposlanica 1993–96. Na HRT od 2000. komentatorica i urednica (autorska TV emisija Šesto čulo, 2000–01), dopisnica iz SAD 2004–05. i iz Francuske od 2007. do umirovljenja 2010; predsjednica Nadzornoga odbora 2011–12. Intervjuirala više javnih osoba (J. Broz, Dolores Ibárruri, Indira Gandhi, Sirimavo Bandaranaike, O. Palme, F. Mitterrand, J. Baker, M. Gorbačov, B. Jeljcin, J. Chirac, R. Badinter, Carla Del Ponte – Nagrada »Marija Jurić Zagorka« 2004, P. Ustinov, Elizabeth Taylor, R. Burton). Autorica je dokumentarnih filmova (Sumrak jedne politike, Gole devize, Ne ubij, Plava koverta) i reportaža iz afričkih i azijskih zemalja 1960-ih i 1970-ih, dokumentarnih filmova U zdravom tijelu zdrav Rogoz (1987) i Drvo života (2006) te serijala o pobuni u Villefranche-de-Rouergueu 1943 (2005). Surađivala i u tisku (Vjesnik, Start, Hrvatski tjednik). Odlikovana je francuskim Nacionalnim redom za zasluge 2008. — Otac Milan (1917–2008) među ostalim je bio redatelj dokumentarnih filmova (Tito u Puli, 1949; Moj dragi zavičaj, 1951; Od baklje do televizije, 1953; Hiljadugodišnji Šibenik, Na tri rijeke i Od Murse do Osijeka, 1954; Gvozdena vrata i Opet na površini, 1957; Četrdeset godina, 1959; Djeca riječke luke, 1960) i kratkometražnoga igranoga Prijatelji s otoka Suska (1955), pomoćnik redatelja dugometražnoga igranoga filma F. Čápa Kruh i sol (1957) te direktor Festivala jugoslavenskoga filma u Puli 1958–59.
LIT.: N. Vončina: Najgledanije emisije 1964–1971. Zagreb 2003. — (Razgovori): T. Premec, Jutarnji list, 7(2004) 7. XI, str. 41. — Z. Šimić, Ibid., 8(2005) 7. V, str. 30. — J. Zamoda, Gloria, 2009, 740, str. 115. — D. Jagatić, Nacional, 2015, 920, str. 24–28. — J. Petričević, Portal Hrvatskoga novinarskoga društva, 15. VII. 2016 (https://www.hnd.hr/intervju-silvija-luks-kalogjera-nema-dobrog-novinara-bez-talenta1; 22. IX. 2017). — B. Novak: Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću. Zagreb 2005. — N. Vončina: Emisije RTV Zagreb 1964–1971. Zagreb 2005. — D. Kuljiš: Kraljica Prisavlja. Jutarnji list, 14(2011) 30. III, str. 38–39. — Milan. — Filmografija jugoslovenskog filma 1945–1965. Beograd 1970. — Z. Tadić: Poratni hrvatski film. Film, 1976, 5/7, str. 49, 52. — Biografije i filmografije redatelja koji su snimali u Hrvatskoj od 1945. do 1954. Ibid., str. 68. — V. Majcen: Obrazovni film. Zagreb 2001, 204–205, 278, 287, 300.
Ivana Šiprak i Redakcija (2021)
