LUPIS VUKIĆ, Ivan

LUPIS VUKIĆ, Ivan (Lupis, Luppis, Lupis-Vukić, Vukić; Ivan Blaž, Giovanni Biagio, Johann Blasius), izumitelj (Rijeka, 27. I. 1813 — Milano, 11. I. 1875). Polazio gimnaziju u Rijeci i završio Pomorski kolegij u Veneciji 1835. U austrijskoj ratnoj mornarici bio je kadet, zastavnik fregate (1843), zastavnik bojnoga broda (1846), poručnik fregate (1848), poručnik bojnoga broda (1851), kapetan korvete (1853) i kapetan fregate (1857). Na fregati »Bellona« sudjelovao 1848–49. u pomorskoj blokadi Venecije i opsadi Ancone, 1859. za rata protiv Sardinije i Francuske zapovijedao fregatom »Venus« te 1860. »Bellonom« izviđao duž istočnoga Jadrana zbog mogućega iskrcavanja postrojba G. Garibaldija, potom vodio nabavno-opremni odjel arsenala u Trstu do umirovljenja 1861. Na zamisao o plovilu bez posade, upravljanom s kopna (»spasilac obale«, salvacosta, Küstenretter), kojim bi se s pomoću eksploziva i kontaktnoga upaljača sudarom potapali neprijateljski brodovi, došao je vjerojatno 1860. U osnovi bi to bila drvena brodica duboka gaza, planirane duljine oko 6 m, ručno usmjerivana dugom užadi spojenom na kormilarski uređaj, koja se mogla otisnuti i s broda. Prvi izrađeni model, duljine 1 m, imao je pogon na jedra (uz platnena, radi manje uočljivosti navodno su razmatrana i staklena), a drugi na vijak pokretan satnom oprugom te plovke radi dodatna uzgona. Nakon što ga je primio car i kralj Franjo Josip I, izum je 1860. predstavio Tehničkomu odboru Ministarstva rata u Beču, koji ga je ocijenio zanimljivim, ali neprimjerena pogona i upravljanja, uskrativši mu financijsku potporu. Ponovo odbijen 1864, posredovanjem G. Ciotte u kolovozu je s tehničkim direktorom i većinskim dioničarom tvornice Stabilimento tecnico fiumano R. Whiteheadom sklopio ugovor o suradnji na razvoju izuma, iz koje je potkraj 1866. proizašao prototip nazvan »minski brod« (Minenschiff), odn. ubrzo potom »torpedo«; duljine 3,53 m i širine 0,406 m, od prvotne se naprave među ostalim razlikovao podvodnom plovidbom, vretenastim oblikom, metalnom konstrukcijom te vijkom s pogonom na stlačeni zrak, a za prvih pokusa napušteno je upravljanje s pomoću užadi. Nakon ispitivanja u ožujku 1867. Ministarstvo rata pristalo je nadoknaditi troškove dvojice ugovorno jednakopravnih izumitelja (1500 forinta) te preuzelo obvezu – ostvare li se daljnja poboljšanja – otkupiti neisključivo pravo na iskorišćivanje izuma (licenciju) za 200 000 forinta, što je i potvrđeno u srpnju 1868, a ugovorom u kolovozu te godine partneri su se sporazumjeli da dobiveni iznos – ne ostvari li se u idućoj godini nova prodaja – podijele u omjeru 50% (Whitehead), 40% (Lupis Vukić) i 10% (Ciotta), s tim da prva dvojica po 1% svojega dijela isplate mehaničaru A. Plöchu te da u svim daljnjim poslovima, nakon što se Whiteheadu nadoknade troškovi (20 000 forinta), Lupisu Vukiću pripadne 40%, bez udjela u odlučivanju (neopozivo prenesen na Ciottu) i uz trajni odbitak od 2% za Plöcha. Nakon Velike Britanije (1871) licenciju ili primjerke usavršivanoga riječkoga torpeda (do 1877. s oznakom »Whitehead–Luppis«) otkupile su i druge države, po svem sudeći bez izravna sudjelovanja Lupisa Vukića. Za zasluge mu je 1869. podijeljeno austrijsko barunstvo s pridjevkom »von Rammer« te Red Željezne krune III. razreda. Premda se glavnina tehničkih i konceptualnih rješenja u svezi s izumom oružja koje je iz temelja izmijenilo pomorsko ratovanje te Rijeku učinilo jednim od svjetskih proizvodnih središta pripisuje Whiteheadu i tvorničkim mu suradnicima, znatan dio autora ističe ulogu zamisli Lupisa Vukića i ustrajnost u njihovu promicanju. Dio njegove korespondencije s ugovorima čuva se u arhivu Društva za riječke studije u Rimu (objavio E. Schwarzenberg). Lik mu je na poštanskoj marki RH (2016; serija Hrvatski izumi). Izum i proizvodnja torpeda često su tema riječkih konferencija o industrijskoj baštini (s pripadnim zbornicima) i predmet raznovrsnih nastojanja tamošnje udruge Pro Torpedo, zahvaćeni su izložbama u Splitu 1990. i 2016 (Vojnopomorski muzej odn. Hrvatski pomorski muzej), a u Rijeci su im posvećene izložbe 2010 (Muzej grada Rijeke) i 2016 (Muzej grada Rijeke s Pomorskim i povijesnim muzejom Hrvatskog primorja; Sveučilišna knjižnica). Najstarija sačuvana replika modela s vijkom i oprugom čuva se u Vojnopovijesnom muzeju u Beču. Snimljen je i dokumentarni film Prvi torpedo (B. Modrić, 2006).