LUSSICH GRIFFO, Antonio Dionisio

traži dalje ...

LUSSICH GRIFFO, Antonio Dionisio (Lukšić, Lušić, Lusich, Lussich), brodovlasnik, pjesnik, publicist i hortikulturnik (Montevideo, 23. III. 1848 — Montevideo, 5. VI. 1928). Brat liječnika i političara Artura te sin Filipa (1814–1889) iz Sutivana, koji je 1837. kao časnik na britanskom brodu došao u Montevideo, ubrzo kupio nekoliko jedrenjaka te 1844. s braćom Antonijem i Vickom osnovao tvrtku za spašavanje na moru i peljarenje »Braća Lussich« (poslije »Felipe Lussich i sinovi«). Završivši u Montevideu njemačku školu, Antonio Dionisio priključio se revolucionarnim snagama T. Aparicija te sudjelovao u borbama 1870–72. Iskustva je pretočio u dijaloški spjev Los tres gauchos orientales (Buenos Aires 1872) s nastavkom El matrero Luciano Santos (Buenos Aires 1873); vrijedna su djela iz kruga tzv. gaučkoga pjesništva – osobito nakon što je u pol. XX. st. na njih upozorio J. L. Borges – od 1883. sa srodnim spjevom Cantalicio Quirós y Miterio Castro en un baile del Club Uruguay i drugim njegovim pjesmama doživjela više izdanja (pretežno zajedničkih) te među ostalim bila uvrštena u izbore 10 poetas gauchescos del Uruguay (Montevideo 1963), La poesía gauchesca (Montevideo—Buenos Aires 1968), El matrero (Buenos Aires 1970) i Historia y antología de la poesía gauchesca (Buenos Aires 2004). Otkupivši s bratom Manuelom ostale udjele, nakon očeve smrti nastavio je kao većinski vlasnik razvijati obiteljsku tvrtku, koja je sa stotinjak plovila, većinom tegljača i teglenica, ali i teretnih i putničkih parobroda te manjim brodogradilištem vrhunac dosegnula uoči I. svjetskoga rata (podržavljena 1917), a mnogim se spasilačkim pothvatima istaknula ne samo u estuariju La Plata nego i duž urugvajske, argentinske i brazilske obale te na pučini južnoga Atlantika, za što mu je više država dodijelilo odlikovanja. Tu djelatnost prikazao je u knjižici El naufragio de la barca inglesa Mabel (Montevideo 1886) te u širem, više puta tiskanom pregledu Naufragios célebres en el Cabo Polonio, Banco Inglés y Océano Atlántico (Montevideo 1893; engl. izd. 1894). God. 1896. kupio je oko 1800 hektara pustoga priobalnoga zemljišta kraj Maldonada, pošumio ga i na njem uredio znameniti Arboretum Lussich (s pomoću poslovnih veza sjeme i sadnice za više od 400 vrsta drveća nabavljao iz cijeloga svijeta), što je presudno potaknulo razvoj turističkih naselja Punta Ballena i Punta del Este, gdje je ulagao i u izgradnju prvih hotela; darovan 1979. Maldonadu, proglašen zaštićenim područjem i otvoren za javnost, arboretum (od 1990. na 192 hektara) obuhvaća Muzej Lussich s građom o njegovu životu. Zbog zasluga za antarktičku ekspediciju J.-B. Charcota po njem je 1909. nazvan zaljev Otoka kralja Georgea (Južni Shetland), a obljetnicu spjeva Los tres gauchos orientales Urugvaj je 1974. obilježio poštanskom markom.

LIT.: N. Visković: Listovi iz južne Amerike. Narodni list, 42(1903) 8. VII, str. 3. — Los lobos del mar. Bohemia (Montevideo), 2(1909) 22, str. 15–19. — E. Villegas Suárez: El bosque de Lussich. (Montevideo) 1929. — C. Seijo: Maldonado y su region. Montevideo 1945. — V. Holjevac: Hrvati izvan domovine. Zagreb 1968. — Homenaje a Lussich. Montevideo 1973. — N. Gol (N. G.): Naši pomorci u iseljeništvu. Matica, 25(1975) 1, str. 16. — F. Aínsa: Tiempo reconquistado. Montevideo 1977, 11–40. — I. Čizmić: Bračani u svijetu. Brački zbornik, 1982, 13, str. 219–221. — M. A. Paez Nuñez: Don Antonio Lussich, poeta gauchesco y el faraón de Punta Ballena. Studia Croatica (Buenos Aires), 26(1985) 96, str. 40–49. — A. Rama: La crítica de la cultura en América Latina. Caracas 1985, 97–112. — E. Sansone de Martínez: En torno a la »valoración ideológica« de Los tres gauchos orientales. Revista de la Biblioteca Nacional (Montevideo), 1987, 25, str. 29–37. — Lj. Antić: Hrvati u Južnoj Americi do godine 1914. Zagreb 1991. — Arboretum Lussich – stogodišnjak. Matica, 47(1997) 4, str. 42. — J. L. Borges: Textos recobrados 1931–1955. Buenos Aires 2001. — I. Čizmić, M. Sopta i V. Šakić: Iseljena Hrvatska. Zagreb 2005. — E. R. Antonich: Hrvatska nazočnost u Urugvaju. Hrvatski iseljenički zbornik, 2007, str. 266. — M. Polić Bobić: Rađanje hispanskoameričkog svijeta. Zagreb 2007. — Ž. Lovrenčić: Tko tvori hispanističku Croaticu? Vijenac, 20(2012) 470, str. 10. — D. Fischer: Que nos abrace el viento. Historia y leyenda de Antonio Lussich. Montevideo 2014.
 
Ivana Šiprak i Filip Hameršak (2018–2021)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LUSSICH GRIFFO, Antonio Dionisio. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/lussich-griffo-antonio-dionisio>.