LUSSICH GRIFFO, Antonio Dionisio

LUSSICH GRIFFO, Antonio Dionisio (Lukšić, Lušić, Lusich, Lussich), brodovlasnik, pjesnik, publicist i hortikulturnik (Montevideo, 23. III. 1848 — Montevideo, 5. VI. 1928). Brat liječnika i političara Artura te sin Filipa (1814–1889) iz Sutivana, koji je 1837. kao časnik na britanskom brodu došao u Montevideo, ubrzo kupio nekoliko jedrenjaka te 1844. s braćom Antonijem i Vickom osnovao tvrtku za spašavanje na moru i peljarenje »Braća Lussich« (poslije »Felipe Lussich i sinovi«). Završivši u Montevideu njemačku školu, Antonio Dionisio priključio se revolucionarnim snagama T. Aparicija te sudjelovao u borbama 1870–72. Iskustva je pretočio u dijaloški spjev Los tres gauchos orientales (Buenos Aires 1872) s nastavkom El matrero Luciano Santos (Buenos Aires 1873); vrijedna su djela iz kruga tzv. gaučkoga pjesništva – osobito nakon što je u pol. XX. st. na njih upozorio J. L. Borges – od 1883. sa srodnim spjevom Cantalicio Quirós y Miterio Castro en un baile del Club Uruguay i drugim njegovim pjesmama doživjela više izdanja (pretežno zajedničkih) te među ostalim bila uvrštena u izbore 10 poetas gauchescos del Uruguay (Montevideo 1963), La poesía gauchesca (Montevideo—Buenos Aires 1968), El matrero (Buenos Aires 1970) i Historia y antología de la poesía gauchesca (Buenos Aires 2004). Otkupivši s bratom Manuelom ostale udjele, nakon očeve smrti nastavio je kao većinski vlasnik razvijati obiteljsku tvrtku, koja je sa stotinjak plovila, većinom tegljača i teglenica, ali i teretnih i putničkih parobroda te manjim brodogradilištem vrhunac dosegnula uoči I. svjetskoga rata (podržavljena 1917), a mnogim se spasilačkim pothvatima istaknula ne samo u estuariju La Plata nego i duž urugvajske, argentinske i brazilske obale te na pučini južnoga Atlantika, za što mu je više država dodijelilo odlikovanja. Tu djelatnost prikazao je u knjižici El naufragio de la barca inglesa Mabel (Montevideo 1886) te u širem, više puta tiskanom pregledu Naufragios célebres en el Cabo Polonio, Banco Inglés y Océano Atlántico (Montevideo 1893; engl. izd. 1894). God. 1896. kupio je oko 1800 hektara pustoga priobalnoga zemljišta kraj Maldonada, pošumio ga i na njem uredio znameniti Arboretum Lussich (s pomoću poslovnih veza sjeme i sadnice za više od 400 vrsta drveća nabavljao iz cijeloga svijeta), što je presudno potaknulo razvoj turističkih naselja Punta Ballena i Punta del Este, gdje je ulagao i u izgradnju prvih hotela; darovan 1979. Maldonadu, proglašen zaštićenim područjem i otvoren za javnost, arboretum (od 1990. na 192 hektara) obuhvaća Muzej Lussich s građom o njegovu životu. Zbog zasluga za antarktičku ekspediciju J.-B. Charcota po njem je 1909. nazvan zaljev Otoka kralja Georgea (Južni Shetland), a obljetnicu spjeva Los tres gauchos orientales Urugvaj je 1974. obilježio poštanskom markom.