MAĐARIĆ, Vlado (Viktor), konzervator i političar (Ludbreg, 12. V. 1915 — Zagreb, 26. III. 1985). Završio gimnaziju u Varaždinu 1934. U Zagrebu isprva studirao agronomiju i od 1936. povijest umjetnosti, studij završio na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1950. Djelovao u marksističkom studentskom društvu »Svjetlost« od 1935. do ukidanja 1939 (predsjednik 1939), neko vrijeme i u uredništvu Glasa omladine. Pristupivši 1938. KPJ, radio na ustrojavanju njezinih organizacija u sjeverozapadnoj Hrvatskoj; 1940. postao jednim od zapovjednika Seljačke zaštite u Ludbregu, gdje je uhićen ubrzo nakon uspostave NDH. Zatočen u Lepoglavi, Jastrebarskom, Gospiću i Danici kraj Koprivnice; pušten u studenom 1941, bio je instruktor Kotarskoga komiteta KPH za Ludbreg, 1943–45. na partizanskom teritoriju vodio partijske tečajeve varaždinskoga Okružnoga komiteta, politički odjel 32. divizije te Odsjek za politiku i propagandu Propagandnoga odjela GŠ NOV i POH (neko vrijeme uređivao glasilo Narodni vojnik). U Beogradu 1945–46. bio instruktor u Političkoj upravi JA (potpukovnik), pomoćnik predsjednika Komiteta za kulturu i umjetnost Vlade FNRJ 1946–49. odn. 1949. načelnik u Ministarstvu za nauku i kulturu, 1951–52. nastavnik na Novinarskoj i diplomatskoj visokoj školi i od 1952. direktor Saveznoga (Jugoslavenskoga) instituta za zaštitu spomenika kulture. Direktor Republičkoga zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu od 1968. do umirovljenja 1976. Suutemeljitelj zaštite spomenika kulture u poslijeratnoj Jugoslaviji, članke o povijesti i ustroju zaštite te vrjednovanju spomeničke baštine objavljivao u beogradskim periodicima Naša stvarnost (1954), Zbornik zaštite spomenika kulture (1955, 1959–60, 1962–63, 1965, 1975, 1977; urednik 1955–67) i Jugoslovenski pregled (1957); pisao i o pavlinskom samostanu i crkvi u Lepoglavi (Zbornik zaštite spomenika kulture, 1971; Bulletin de l’Institut royal du patrimoine artistique, Bruxelles 1975) te tvrđavi u Slavonskom Brodu (Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1972). Uređivao Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 1975–77. S marksističkih polazišta pisao o likovnim umjetnostima (Književnost, Beograd 1949; Savremenik, Beograd 1955–58; Forum, 1962; predgovor katalogu Sava Sandić. Beograd 1976). Javio se i sjećanjima (Sjeverozapadna Hrvatska u NOB-u i socijalističkoj revoluciji. Varaždin 1976) te prilogom o proturežimskom djelovanju u zavičaju 1903–41, osobito onom KP (Ludbreg. Ludbreg 1984; urednik).
LIT.: V. Rajčević: Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu između dva rata. Zagreb 1959. — Regesti dokumenata o narodnom ustanku 1941. godine. Arhivski vjesnik, 3(1960) str. 32. — M. Konjhodžić: Riječi istine. Zagreb 1975, 109. — Z. Prica: Slikar u borbi. U: Revolucionarni omladinski pokret u Zagrebu, 2. Zagreb 1984. — (Nekrolozi): M. Čanak-Medić, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 8–9(1982–83)(1985) str. 167–168; Oko, 13(1985) 341, str. 13. — V. Ukrainčik, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 8–9(1982–83)(1985) str. 168–169; Vjesnik, 45(1985) 29. III, str. 9. — Gimnazija – SC »Gabriel Santo« 1636–1986. Varaždin 1986, 311, 404. — 32. divizija NOV Jugoslavije. Zagreb—Beograd 1988.
Ana Šeparović i Paulina Radonić Vranjković (2021)
