MAŘÍK, Věnceslav Záboj (Mařik, Maržik; Vjenceslav Zaboj), pedagog i prosvjetni pisac (Záboří kraj Protivína, 12. IX. 1831 — Krivaj kraj Lipovljana, 26. IX. 1895). Neko vrijeme suprug spisateljice Ljubice. Učiteljsku školu završio u Strakonicama 1847. Od 1848. školovao se u praškom zavodu Budeč u K. S. Amerlinga te ondje radio 1850–52. God. 1853. privatni odgojitelj u Trstu, potom u Varaždinu, od 1854. učitelj u pučkoj školi u Ludbregu, od 1858. do umirovljenja 1891. u vježbaonici Muške učiteljske škole u Zagrebu (osim za suspenzije 1878–81). Nakon ukidanja apsolutizma 1860. među prvima držao nastavu na hrvatskom jeziku. Nastojao je oko novih nastavnih metoda i zorne nastave, istaknuvši se osobito didaktičkim radom. Pedagoške članke, pripovijetke, životopise i prikaze objavio u periodicima Narodne novine (1856, 1858–60, 1892), Zagrebački katolički list (1858), Napredak (1859–60, 1865, 1873, 1884–85, 1888), Narodna knjiga (kalendar, 1860), Bosiljak (1866–67), Prosvjeta (1872), Smilje (1873, 1876; urednik 1873) i Hrvatski učitelj (1880, 1886) te u izvješćima Učiteljske škole u Zagrebu (1859–60). Pisao je o reorganizaciji pučkoga školstva (Misli o preustrojenju narodnih naših učionah. Zagreb 1860) te sastavio i u Zagrebu izdao, pretežno u vlastitoj nakladi, mnogobrojne udžbenike, priručnike i poučne knjižice (Računstvo na pamet, 1859, 4 izd. do 1893; Crtice i pripoviesti o životinjah, 1861, 1862, dopunjeno izd. Certice i pripověsti o sisavcih, 1865²; Certice i pripověsti o pticah, 1864; Certice i pripověsti o dvoživcih, ribah i mekušcih, 1865; Praktično podučavanje u zemljopisu Trojedne kraljevine, 1865; Zemljopis Trojedne kraljevine, 1865, 1866², 1873³; Zemljopis i pověstica austrijskih zemaljah, 1866, prerađeno izd. Zemljopis austrijskih zemaljah, 1868²; Prirodopis bilinstva, 1867; Sveobći zemljopis, 1867, 8 izd. do 1878, od 1868.² Kratak sveobći zemljopis; Pouka o kućanstvu, 1873; Brojčano računstvo, 1874; Geometrijsko oblikoslovje, 1875, 1876²; Slike iz poviesti hrvatske, 1877). Tiskao i zbirke skupljenih pripovijedaka Ljubice (1870), Krasuljak (1876), Izabrane narodne pripoviedke Slavena, 1–3 (1884) i Narodne pripovijedke (1892) te Basne (1872), sve u Zagrebu. S češkoga je preveo Prirodoslovje J. Kopeckoga (Zagreb 1869), Informatorijum za školu materinsku J. A. Komenskoga (Zagreb 1886) i Život i rad Ivana Amosa Komenskoga J. Klike (Zagreb 1892). Sastavio i rječnik hrvatskih fraza Rozmluvy hrvatsko-české (Prag 1893). Zauzimao se za udruživanje učitelja, s I. Filipovićem potaknuo osnutak Učiteljske zadruge (1865), bio suosnivač Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora (1871). Zbog pedagoških zasluga imenovan počasnim građaninom Zagreba 1867.
LIT.: Đ. Deželić: (O knj. Računstvo na pamet). Narodne novine, 26(1860) 62, str. 167. — J. Torbar: (O knj. Certice i pripověsti o sisavcih i Certice i pripověsti o pticah). Književnik, 2(1865) 2, str. 303. — E. Streer: (O knj. Praktično podučavanje u zemljopisu). Ibid., 3, str. 452–454. — (Nekrolozi): Škola, 6(1895) 11, str. 207–208. — (Lj. Modec), Napredak, 36(1895) 36, str. 542–543. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 4–6. Zagreb 1910–1911. — J. Demarin: Građa za povijest pedagogije Hrvata, Srba i Slovenaca. Zagreb 1940, 48. — Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj. Zagreb 1958. — V. Spěváček: Vjenceslav Zaboj Mařik i hrvatska škola. Pedagoški rad, 22(1967) 9/10, str. 430–434. — Sto godina rada Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora i učiteljstva u Hrvatskoj 1871–1971. Zagreb 1971, 17, 229. — J. Trdina: Bachovi husari i ilirci. Zagreb 1980, 29–30, 277. — B. Pleše: Život i rad Vjenceslava Zaboja Mařika (1831–1895). Pedagoški rad, 36(1981) 9/10, str. 483–488. — C. Jelavich: Južnoslavenski nacionalizmi. Jugoslavensko ujedinjenje i udžbenici prije 1914. Zagreb 1992. — B. Majhut i D. Franić: Kuglijev nakladnički niz Pripovijesti djeda Nike. Biobibliographica, 2009, 3, str. 132, 137–138, 154. — B. Majhut i Š. Batinić: Hrvatska slikovnica do 1945. Zagreb 2017.
Branko Pleše i Redakcija (2021)
