MAŽURANIĆ, Želimir (Željko), odvjetnik i političar (Zagreb, 12. IX. 1882 — Zagreb, 6. VII. 1941). Sin pravnoga povjesničara i leksikografa Vladimira, brat književnice Ivane Brlić-Mažuranić, unuk pjesnika, pravnika i političara Ivana. U Zagrebu 1900. završio klasičnu gimnaziju, doktorirao 1905. pravo temeljem rigoroza te, nakon što je bio odvjetnički perovođa u V. Brlića u Brodu na Savi 1907–08, vodio odvjetničku pisarnicu do 1941 (s prekidom 1929). Još kao student zagovarao ideju narodnoga jedinstva Hrvata i Srba. Za I. svjetskoga rata održavao kontakte s vodstvom Jugoslavenskoga odbora i na poč. 1919. prenosio u Pariz A. Trumbiću obavijesti o situaciji u zemlji. U Kraljevini SHS odn. Jugoslaviji bio pravni zastupnik više poduzeća i pojedinaca (financijski i organizacijski pomagao i sestri oko tiskanja prijevoda) te inozemnoga investicijskoga kapitala, član ravnateljstava i uprava banaka i društava, primjerice Zagrebačke burze za robe i vrednote, tvornice cementa Croatia, Dioničarskoga društva za eksploataciju drva, Jadranskoga šumskoga d. d., Primorske industrije drva d. d., Jugoslavenske udružene banke i dr.; napose radio na uspostavi financijskih veza s Velikom Britanijom i Francuskom. Kao predstavnik hrvatskih poslovnih krugova pristao uza Šestosiječanjsku diktaturu 1929. te bio ministar trgovine i industrije u prvoj vladi P. Živkovića; u srpnju podnio ostavku. Postavljen za senatora odlukom kralja 1932. odn. Kraljevskoga namjesništva 1938. Istupio 1933. s dijelom hrvatskih zastupnika i senatora iz kluba vladine većine i supokrenuo oporbeni Narodni klub. U Senatu usprotivio se zakonskoj osnovi o likvidaciji agrarne reforme (govor i njem. prijevod tiskani u Zagrebu 1933). Kritizirao je vladin smjer promicanja integralnoga jugoslavenstva kao negaciju hrvatstva, srpstva i slovenstva. Supotpisavši 1934. Zagrebački memorandum, kojim se od Kraljevskoga namjesništva tražilo poštovanje zakonitosti, postupna liberalizacija i puštanje V. Mačeka iz zatvora (s I. Politeom i I. Tartagliom na napade reagirao u beogradskoj Politici, 1934, 9548), zauzeo se za bolji položaj Hrvata u Jugoslaviji. Predsjednik Senata od listopada 1936. do raspuštanja 1939. U prvoj pol. 1937. predsjednik vlade M. Stojadinović njegovim je posredovanjem kanio organizirati konzervativnu stranku kojom bi oslabio dominantan Mačekov položaj u hrvatskoj politici, a u kolovozu je prema Stojadinovićevu naputku razgovarao s A. Stepincem o konkordatu. Bio izaslanik Kraljevine SHS odn. Jugoslavije na zasjedanjima skupštine Društva naroda 1929–32. Predsjedao 1929–36. zagrebačkom Udrugom za promicanje ciljeva Društva naroda, koje je, uz ideje europske suradnje, globalnoga pacifizma, potrebe razoružanja i zaštite manjina, popularizirao među ostalim u glasilu Liga naroda (1931–32); u Zagrebu su mu tiskani predavanje Ciljevi i zadaci Društva naroda (1929; i engl. prijevod) i govor iz 1935. O ulozi Društva naroda u sadašnjoj medjunarodnoj situaciji (s. a.). Podupirao Međunarodnu antiboljševičku ligu koja se zauzimala za prekid diplomatskih odnosa sa SSSR-om. Držeći boljševizam i marksizam ideološkom prijevarom koja uništava kulturna postignuća i razara narode, osudio ih je u predgovorima brošura N. Fedorova Bluff boljševizma i kriza komunizma i 20-godišnjica Sovjeta (1917–1937), tiskanih u Zagrebu 1937. Govori i izjave pretežno su mu prenošeni u Politici (1929, 1937–38). U knjižici Samostan u Osoju (Zagreb 1939), tragom podataka iz djela J. W. Valvasora, pisao o najranijoj pojavi slavenske kulture u Koruškoj. U Zagrebu neko vrijeme bio predsjednik Udruženja za zaštitu autorskog prava. Suosnivač Zagrebačkoga mačevalačkoga kluba 1935, djelatan i u Jugoslavenskom mačevalačkom savezu (predsjednik od 1931). Član slobodnozidarskih loža »Pravednost« (1928) i »Maksimilijan Vrhovac« (1935). Gradu darovao skulpturu sv. Jurja (A. Winder i A. Kompatscher, 1906; ispred Kamenitih vrata od 1994). Gradivo odvjetničke pisarnice čuva se u DA u Zagrebu.
LIT.: (C. Loiseau): Važnost misije dra Mažuranića. Novosti, 23(1929) 14. II, str. 2. — M. Vučetić (M. V.): Boravak ministra Dra Mažuranića u Parizu. Obzor, 70(1929) 17. II, str. 5. — G. in der Maur: Die Jugoslawen einst und jetzt, 3. Berlin—Wien—Zürich 1938. — (O. knj. Samostan u Osoju). Jutarnji list, 28(1939) 15. XII, str. 13. — Novosti, 34(1940) 2. I, str. 14. — M. Bosanac, Srpski književni glasnik (Beograd), NS 1940, LXI/2, str. 150–151. — H. Matković: Iz političke korespondencije 1919/20. Historijski pregled, 8(1962) 2, str. 134, 137–138. — T. Stojkov: Opozicija u vreme šestojanuarske diktature 1929–1935. Beograd 1969. — Lj. Boban: Maček i politika Hrvatske seljačke stranke 1928–1941, 1. Zagreb 1974. — I. Mužić: Katolička crkva u Kraljevini Jugoslaviji. Split 1978, 143, 178–179, 186. — Ž. Avramovski: Britanci o Kraljevini Jugoslaviji, 1–2. Beograd—Zagreb 1986. — Lj. Boban: Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2. Zagreb 1989. — Yugoslavia. Political Diaries 1918–1965, 2. Slough 1997, 336. — I. Mužić: Masonstvo u Hrvata. Zagreb 2001. — K. Budor: Španjolska diplomacija i Nezavisna Država Hrvatska. Zagreb 2013. — D. Jončić i J. Đurišić: Kraljevina Jugoslavija u Društvu naroda (katalog izložbe). Beograd 2014, 32. — C. A. Nielsen: Making Yugoslavs. Identity in King Aleksandar’s Yugoslavia. Toronto—Buffalo—London 2014. — A. Popovčić: Povijest sportskoga mačevanja u Zagrebu (disertacija). Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2015, 151, 168. — I. Brlić-Mažuranić: Sabrana djela, 6–7. Slavonski Brod 2016–2020. — S. Matković i M. Trogrlić: Političke bilješke Ante Trumbića 1930–1938, 1–2. Zagreb—Split 2019. — S. Matković: Pravo umjesto sile. Elita i ideje Lige naroda u međuratnoj Hrvatskoj. Zbornik Drage Roksandića. Zagreb 2019, 997–1007. — D. Zima: Praksa svijeta. Biografija Ivane Brlić-Mažuranić. Zagreb 2019.
Stjepan Matković (2025)
