MACHIEDO, Višnja

MACHIEDO, Višnja, rođ. Škrtić, prevoditeljica, esejistica i književna kritičarka (Zagreb, 27. III. 1940 — Zagreb, 23. II. 2013). Supruga talijanista, prevoditelja i pjesnika Mladena. U Zagrebu 1958. završila klasičnu gimnaziju te studij francuskoga jezika i književnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu 1964. Kao apsolventica polazila dva semestra studija teatrologije na Sorbonni, usavršivala se u Parizu i Arlesu te boravila u Italiji. Savjetnica za strane književnosti u nakladnom poduzeću Mladost od 1965, samostalna prevoditeljica od 1968. S francuskoga među ostalim prevela djela Cigani J.-P. Cléberta (1967), Ljeto A. Camusa (Odabrana djela, 1. 1971), Putovanje nakraj noći L.-F. Célinea (1972), Odgoda (Odgoda. Riječi, 1977) i Mučnina (Jean-Paul Sartre, 2001) J.-P. Sartrea, Pjena dana B. Viana (1977), Likovi s krme M. Mariëna (1980), Uzvanik posljednjih svečanosti A. de Villiersa de l’Isle-Adama (1983), Zabranjeni ljubičasti grad V. Segalena (1984), Ženski orkestar Fanie Fénelon (1985), Ilirka Flore Dosen (1988, s J. Kaštelanom), sa Sašom Sirovec Kako se to može biti Hrvat? (1992) i Zločin je biti rođen (1997) A. Finkielkrauta, Ledeni mjesec (1993) i Napast nedužnosti (1997) P. Brucknera, Moje razgolićeno srce C. Baudelairea (1995), Molièreova Škrtca (1996), Putovanje na istok. Silvija. Aurelija G. de Nervala (2007) i Izabrane pjesme M. Deguya (2012), tiskana u Zagrebu, te Povodi i odjeci A. Gidea (1980), Raspra P. de Marivauxa (2001) i Luda ljubav A. Bretona (2004), tiskana u Rijeci, sa starofrancuskoga izbor Tristan i Izolda (Zagreb 2002), s talijanskoga Novecento A. Baricca (Zagreb—Rijeka 1996). Nerijetko popraćeni nadahnutim komentarima, vrsni joj prijevodi svjedoče o znanstvenoteorijskoj i praktičnoj zaokupljenosti višesmjernim i mnogoznačnim odnosima autora, čitatelja, prevoditelja i kritičara. Sastavila je antologiju svojih prijevoda scenarija te primjernih monologa i dijaloga talijanskoga improvizacijskoga kazališta Komedija dell’arte (1987), popraćenu uvodnim studijama, izbor prijevoda i kritika o francuskim pjesnicima XX. st. Osamnaest izazova (1996) te izbor tekstova avangardnih pjesnika u vlastitim i tuđim prijevodima, s uvodnim esejima i poticajnim promišljanjem književnoga roda, Francuski nadrealizam (2002). Romanističke, kroatističke i komparatističke studije, kritike i eseje skupila u djelima Drugi život (2005) i Putovima i prečacima (2005), a teatrološke prinose u knjizi Od kazališta do teksta i obrnuto (2007). Kreativnost je ponajbolje potvrdila u zbirci eseja Skrovite putanje (2011). Priredila je i predgovorima ili pogovorima popratila zagrebačka izdanja Cvjetovi zla. Spleen Pariza Baudelairea (1996), Gostioničarka Mirandolina C. Goldonija (1996), Ćelava pjevačica. Stolice E. Ionescoa (1997), Anatole France (1998) i Poezija S.-J. Persea (2005). Za kazalište među ostalim prevodila djela P. Mériméea i R. de Obaldije. Mnogi su joj prijevodi adaptirani za radijske i TV izvedbe. Surađivala u izdanjima Dubrovnik (1969, 1980, 1996, 1998), Književna smotra (1971–72, 1974, 1976–78, 1981, 1984, 2005), Mogućnosti (1971, 1993), Forum (1973, 1976, 1978–79, 1986, 1988, 1990, 1998–2001, 2007–11), LʼEuropa letteraria e artistica (Chiasso—Zürich—Ženeva 1975), Književna reč (Beograd 1980), Delo (Beograd 1981, 1983, 1985), Život (1981), Izraz (1982), Gordogan (1984, 1996), Republika (1986–87, 1989–91, 1996, 1998–2000, 2002, 2004, 2006, 2008–09, 2011), Zbornik Trećeg programa Radio Zagreba (1987; Treći program Hrvatskog radija, 1990, 1992–93, 1999), Prevodna književnost (Beograd 1988), Quorum (1990–91), Kolo (1991, 1998, 2000, 2003), Marulić (1994, 2004), Velikani naše epohe (Zagreb 1994), Kraj tisućljeća – račun stoljeća (Zagreb 1996), Rival (1997, 1999–2000), Kulturna animalistika (Split 1998), 15 dana (1998, 2005), Europski glasnik (1999), Tvrđa (2000–02, 2004), Most (2003–04), La Battana (2004), Relations (2004), Tema (2004), Autsajderski fragmenti (2005), Vijenac (2005), Rad HAZU (2006), Nova Istra (2007), Tradicija i individualni talent (Zagreb 2007), Književna republika (2008), Leksikon hrvatske književnosti. Djela (Zagreb 2008) i Prevodilac i pisac (Zagreb 2010) te u Hrvatskoj književnoj enciklopediji LZ. Posmrtno su joj objavljene knjige eseja Kvartet za Nikolu Šopa (2014) i Izgubljeni koraci (2018) te lirske proze i pjesama Kišobran u nebu (2015), sve prema rukopisnoj ostavštini u supruga, čija su djela Due vite per immagini (2014), Tanka crta (2015) i Bez (2015) posveta njezinu i zajedničkomu životu i radu. Uvrštena je u izbore Čuvari književnog nasljeđa, 1 (Zagreb 1999), Književna kritika o Nikoli Šopu (Zagreb—Sarajevo 2000), Književna kritika o Nedjeljku Fabriju (Zagreb 2007) i Dossier: Vlado Gotovac (Zagreb 2008). Među ostalim dobila nagrade Društva hrvatskih književnih prevodilaca 1993, grada Zagreba 1996. i »Iso Velikanović« za životno djelo 2010. te francusko odličje viteza Legije časti 1996. Hrvatski centar PEN od 2013. dodjeljuje po njoj nazvanu nagradu za najbolje esejističko djelo na hrvatskom jeziku.