MADDALENA, Edgardo, književni povjesničar (Zadar, 1. XI. 1867 — Firenca, 23. XII. 1929). Završio gimnaziju u Zadru 1885. te u Beču započeo studij na Medicinskom fakultetu. Izgubivši stipendiju zbog potpore osnivanju zadarskoga autonomaškoga društva »Pro patria« 1887, prešao na Filozofski fakultet, na kojem je diplomirao 1889. te doktorirao 1891. tezom Baretti’s Urtheil über C. Goldoni. Predavao od 1889. talijanski jezik i književnost u Trgovačkoj akademiji u Beču, potom na Theresianumu, od 1891. usporedno bio lektor na Filozofskom fakultetu. Ne htijući za I. svjetskoga rata služiti u austrougarskoj vojsci, otišao u Italiju 1915. Isprva predavao njemački jezik i književnost u gimnaziji u Torinu, a od 1916. u Visokoj ženskoj učiteljskoj školi u Firenci, gdje je postao izvanrednim profesorom 1922. i redovitim 1925. Odgojen u obitelji ljubitelja kazališta (član amaterske družine Paravia) i posjednika bogate knjižnice, zarana se počeo zanimati za književnost. Među drugim se književnopovijesnim temama bavio osobito Goldonijem, kojemu je posvetio najveći dio opusa, stekavši ugled jednoga od njegovih najboljih poznavatelja. Među ostalim, objavio vrijedne prinose interpretaciji Goldonija (Jahresbericht der Wiener Handels-Akademie, Beč 1898), analizi izvora i anegdota u svezi s njima (Ateneo veneto, 1898, 1–2), pisao o najizvođenijim djelima (Comoedia, Milano 1927, 7; La Bibliofilia, Firenca 1928, 9–12), objavljivao građu i komentare u njegovim djelima (Il ventaglio. Berlin 1895; Il bugiardo. Trst 1912). Skupio je zbirku autografa, izvornih izdanja Goldonijevih djela, približno 250 prijevoda, literaturu, korespondenciju, razglednice, slike, plakate, libreta i partiture uglazbljenih komedija – građu koja je danas dio muzeja i knjižnice Kuća Carla Goldonija u Veneciji. Član uredništva venecijanskoga izdanja Opere complete di Carlo Goldoni, za koje je 1907–15. i 1927. napisao pedesetak komentara, odn. studija, među kojima su mnoge i danas nenadmašene. Pozitivistički pristup što ga je prihvatio od A. Mussafije nadogradio je moralnom i psihološkom analizom; kao dodatak njegovu priručniku Italienische Sprachlehre in Regeln und Beispielen (urednik više izd. 1904–25) sastavio antologiju Raccolta di prose e poesie italiane annotate ad uso dei tedeschi (Beč—Leipzig 1896, 4 izd. do 1920). Surađivao u zborniku Ad Adolfo Mussafia (Split 1904), u zadarskim periodicima objavio prvi (Il Dalmata, 1891, 63) i posljednji rad (La Rivista dalmatica, 1929–30, 4). S njemačkoga je preveo knjige Il gatto con gli stivali L. Tiecka (Firenca 1924), Maria Stuart F. Schillera (Firenca 1925) i L’infanticidio H. L. Wagnera (Lanciano 1931), poprativši ih predgovorima. Napisao komentare u izdanju Poesie liriche H. Heinea (Bologna 1921). Bio počasni član Dalmatinskoga društva za domovinsku povijest. Korespondencija s V. Jagićem i V. Babukićem čuva mu se u NSK u Zagrebu. — Brat Osmino (1862–1925), glumac u putujućim družinama, nastupao je u kazalištima u nas (Zadar, Rijeka), Italiji (Venecija, La Fenice; Reggio di Calabria, Vercelli, Bologna, Sulmona) i Grčkoj (Solun). Istaknuo se interpretacijama komičnih likova, osobito u talijanskim i francuskim komadima.
LIT.: (A. Neri): (O knjižici Una commedia dimenticata). Giornale ligustico di archeologia, storia e letteratura (Genova), 20(1893) 1/2, str. 80. — C. Levi: Un goldonofilo. Il Dalmata, 41(1906) 71, str. 1. — (Nekrolozi i obljetnice): R. Arnold, Wiener Zeitung, 226(1929) 31. XII, str. 24–25. — R. Weil, Neues Wiener Journal, 37(1929) 31. XII, str. 4. — A. Farinelli, Giornale storico della letteratura italiana (Torino), 9(1930) 96, str. 349–350. — L. Lorme, Neues Wiener Tagblatt, 64(1930) 21. I, str. 8–9. — I. Tacconi, La Rivista dalmatica (Venezia), 28(1957) 2, str. 43–52. — Isti: C. Goldoni nell’opera di un dalmata. Ibid., 11(1929–30) 4, str. 41–49. — A. Gentile: La fortuna di Carlo Goldoni fuori d’Italia nelle ricerche di Edgardo Maddalena. Atti del Reale istituto veneto di scienze, lettere ed arti, 1939–40, 99, str. 357–375. — Isti: Gli scritti a stampa di Edgardo Maddalena. La Rivista dalmatica, 21(1940) 3, str. 3–19. — Studi goldoniani, 2. Venezia—Roma 1960. — N. Balić-Nižić: Europski dometi književnog istraživanja Zadranina Edgarda Maddalene. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 34–35(1995–96) 34/35(24–25), str. 211–222. — G. Rabac-Čondrić: Književno-kulturna djelatnost na talijanskom jeziku u Zadru u 19. stoljeću. U: Zadar za austrijske uprave. Zadar 2011. — G. Boaglio: Geschichte der italienischen Literatur in Österreich, 2. Wien—Köln—Weimar 2012. — Dalmazia nazione. Trieste 2012. — N. Balić-Nižić: Adolfo Mussafia e i suoi allievi zaratini. Tabula, 2015, 13/II, str. 134–147.
Klara Pranjko (2021)
