MADIRAZZA, Frane

MADIRAZZA, Frane (Francesco), kulturni djelatnik i povijesni pisac (Trogir, 1855 — Venecija, 27. XII. 1929). Visoki činovnik u dalmatinskom Namjesništvu. Djelovao uglavnom kao općinski upravitelj ili kotarski poglavar: u Šibeniku 1894–96. i 1906, Kninu 1896–1901, Kotoru 1901–02, Zadru 1902. i 1904–05. te Splitu 1903. i 1907–10. Umirovljen 1910, na poč. I. svjetskoga rata reaktiviran, bio općinski upravitelj u Splitu 1914–17. i kotarski poglavar u Kninu 1917–18, za talijanske okupacije nakon rata 1919–21. općinski komesar u Šibeniku, potom u Idriji 1925–26. Potkraj XIX. st. u Šibeniku je utjecao na financijske i kulturne prilike te urbanističko uređenje, omogućivši infrastrukturne i druge projekte (električna javna rasvjeta, izgradnja vodovoda i prometnica, opremanje bolnice, organizacija vatrogasne službe). Njegovom je zaslugom grad 1895. u zaleđu dobio rasadnik za uređivanje javnih prostora, a glavna mu je inicijativa bila uređenje perivoja uz rub povijesne jezgre (dovršeno 1895, perivoj R. Visianija). U mjestima službe zauzimao se za očuvanje spomeničke baštine, u Splitu 1905–09. uz F. Bulića i V. Mihaljevića bio član Povjerenstva za Dioklecijanovu palaču. Proučavao je pravnu i kulturnu povijest Dalmacije. U Smotri dalmatinskoj (1894–95, 1898–1900, 1903, 1905–06, 1908) objavio niz kulturnopovijesnih feljtona, među kojima članke o trogirskoj heraldičkoj baštini Il re d’armi di Traù (1900, 71–74), a u djelu Storia e costituzione dei comuni dalmati (Split 1911) prikazao razvoj i ustroj dalmatinskih komuna tijekom povijesti. Prema navodima u literaturi, u rukopisu mu je ostalo djelo Storia documentata dell’Albania.