MAIXNER, Franjo (Majksner), klasični filolog (Osijek, 4. VIII. 1841 — Zagreb, 2. III. 1903). Gimnaziju završio u Osijeku 1861, studij klasične filologije i njemačkoga jezika i književnosti u Pragu 1865. te doktorirao tezom De infinitivi usu Vergiliano na Sveučilištu u Leipzigu 1877 (tiskano Zagreb 1877). U Zagrebu radio u klasičnoj gimnaziji 1865–74, potom na Sveučilištu bio prvi profesor latinske klasične filologije (predavao i grčku) i 1875–76. dekan Mudroslovnoga fakulteta, na kojem je 1886. utemeljio Seminar za klasičnu filologiju, te rektor 1878–79; predavao do 1900. Istodobno od 1887. do kraja života bio nadzornik srednjih škola u Odjelu za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade. Učenik G. Curtiusa i pristaša komparativne metode, slavističke spoznaje povezivao je s klasičnofilološkima te latinsku gramatiku, rimsku književnost i antičke starine istraživao osobito s obzirom na hrvatsku kulturu. Objavio zapažene radove o utjecaju antičkih pisaca, ponajprije Vergilija i Teokrita, na stariju hrvatsku književnost (»Pastirski razgovori« u Katančićevih »Fructus auctumnales«. Rad JAZU, 1883, 65; Prievodi Ranjine Dinka iz latinskih i grčkih klasika. Ibid., 1884, 70) te rasprave Prievodi t. z. »disticha moralia Catonis« u hrvatskoj literaturi (Ibid., 1885, 74), o prijevodu Katona u glagoljskom rukopisu iz 1468, u M. Marulića i M. Buresića te u anonimnom djelu iz 1763. i njegovim novijim preradbama, i O hrvatskom prievodu XV (XVI). Ovidijeve heroide »Paris Helenae« od Hanibala Lucića (Ibid., 1888, 91), s ocjenom stare hrvatske prijevodne književnosti. Studijom Život i rad Rajmunda Kunića (Ibid., 1889, 96, 98) pokrenuo je zanimanje za hrvatske latiniste. Njegova Historija rimske književnosti (Zagreb 1884), među prvim takvim priručnicima u nas, bila je u uporabi do 1950-ih, a sadržava i pregled hrvatskih prijevoda s latinskoga. Objavljivao i grecističke (Program Kraljevske gimnazije u Zagrebu, 1866) te arheološke i epigrafske priloge (Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva, 1879, 1881, 1884). Izdao je i komentirao De bello Jugurthino liber Gaja Salustija Krispa (Zagreb 1873, bez komentara 1900²), pokrenuo i uređivao niz Pisci grčki i rimski s hrvatskim uvodima, u kojem je objavio Izabrane pjesme Kvinta Horacija Flaka(Zagreb 1887, 1898²). S F. Petračićem dovršio i objavio Gerčko-hervatski rěčnik za škole J. Kostića (Zagreb 1875). Za srednje škole priredio Latinsku vježbenicu (1–2. Zagreb 1876–1882) i Rječnik hrvatsko-latinski za latinsku vježbenicu (Zagreb 1877). Surađivao i u periodicima Obzor (1875, 1879), Listy filologické a paedagogické (Prag 1876–78, 1880–82), Rad JAZU (1877, 1887), Zeitschrift für die österreichischen Gymnasien (Beč 1878, 1883, 1885, 1887, 1889), Vienac (1883–84), Wiener Studien (1888) i Narodne novine (1895, 1903). Bio redoviti član JAZU od 1882, dopisni član Češkoga filološkoga društva (1876) i Srpskoga učenoga društva (1885), odn. počasni član SKA (1892). Potpisivao se šifrom X. Portretirao ga je F. Quiquerez (1880, Rektorat Sveučilišta u Zagrebu).
Klara Pranjko (2021)
Sin Ivan (1870–1924) završio je klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1889. i studij medicine u Grazu 1895. U Zagrebu od 1896. bio asistent u Zemaljskom rodilištu s Primaljskim učilištem i od 1897. u Bolnici milosrdnih sestara, a u Varaždinu od 1898. primarni liječnik i ravnatelj gradske bolnice – među ostalim obavljao ginekološke, oftalmološke i abdominalne kirurške zahvate – te županijski fizik i zemaljski zdravstveni savjetnik. Objavljivao je u Liečničkom viestniku (1898, 1903–04; Liječnički vijesnik, 1912–13, 1920–21) te sudjelovao u osnivanju Liječničke komore za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje 1924.
Lada Šojat (2021)
LIT.: J. Niederle: C. Sallusti Crispi De bello Jugurthino liber. Listy filologické a paedagogické (Praha), 1(1874) str. 138–144. — Spomenica na svetčano otvaranje Kralj. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Zagreb 1875, 75. — (O knj. Historija rimske književnosti): Hrvatska vila, 3(1884) 38, str. 606–607. — Narodne novine, 50(1884) 21. VII, str. 4. — Književna smotra, 3(1885) 5, str. 36–37. — R. Novák, Listy filologické a paedagogické, 14(1887) str. 133. — V. V. Kačanovskij: (O članku Život i rad Rajmunda Kunića). Věstnik” slavjanstva (Kazan’), 1890, 5, str. 127–128. — (Nekrolozi): Agramer Zeitung, 78(1903) 3. III, str. 3–4, 5. III, str. 4; Die Drau, 36(1903) 28, str. 5; Narodne novine, 69(1903) 52, str. 3. — Đ. Körbler, Nastavni vjesnik, 11(1903) str. 541–548; Ljetopis JAZU, 1904, 19, str. 78–84. — M. Šrepel, Vienac, 35(1903) 6, str. 182–184. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 5. Zagreb 1910; 7. 1911; 10–11. 1913. — I. Kasumović: Utjecaj grčkih i rimskih pjesnika na dubrovačku liričku poesiju. Rad JAZU, 1914, 203, str. 160–161. — N. Majnarić: Klassische Philologie in Kroatien von 1853 bis heute. Das Altertum (Berlin), 12(1966) 1, str. 51–52. — R. Bogišić: Pastorala Matije Petra Katančića. Forum, 16(1977) 1/2, str. 5, 8–11, 13–14. — Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998, 13, 25, 29, 90, 93–95, 103. — 150 godina Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb 2011, 16, 172, 270. — Ivan. — A. Koprek: Razvoj djelatnosti za kirurške bolesti. Acta medicorum, 24(1998) Supl. 1, str. 41–42.
Klara Pranjko (2021)
