MAJETIĆ, Alojz, književnik (Sušak, 30. VIII. 1938). Završio gimnaziju u Delnicama 1957, studirao 1957–59. komparativnu književnost i francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ondje djelovao kao slobodni umjetnik 1962. i 1968–73, korektor u izdavačkom poduzeću Epoha 1963–68, tajnik Društva književnika Hrvatske 1973–78. te urednik u izdavačkom poduzeću Mladost od 1978. do umirovljenja 1991. Surađivao među ostalim u periodicima Polet (1955–56, 1965–66), Polja (Novi Sad 1956–61, 1970, 1976), Republika (1956–58, 1962, 1964, 1970–74, 1982, 1984, 1994, 1998, 2003, 2006–07, 2011; suurednik 1979–85), Studentski list (1956–59), Telegram (1961–64), Forum (1962–63, 1970, 1973, 1994, 1997–98, 2000–02, 2004–05, 2008–09), Razlog (1962), Umjetnost i dijete (1973), Mogućnosti (1998, 2008, 2011), Novi Kamov (2002), Tema (2004, 2007–09, 2011–12), Riječi (2007–09), Književna republika (2009–11, 2017), Kolo (2009, 2013, 2017) i Zadarska smotra (2013). Iako naraštajno blizak krugovašima i razlogovcima, poezija mu je jedinstvenim izričajem, jezičnim i sadržajnim pomakom te suptilnom protkanošću egzistencijalističkom tematikom nastala izvan literarnih obrazaca. Samosvojnost poetike ostvaruje napose jezično-izražajnom razigranošću, tvoreći osobit idiolekt blizak žargonskomu govoru kojim progovara o tipičnim ljudskim situacijama, a pjesničkim iskazom otvorenim svim razinama zbilje, metaforama svakidašnjice otkriva nove tematske prostore te nerijetko efektno formulira ironiju. Urbanu opredijeljenost i pripadnost grupi, zbog čega je prozvan »pjesnikom u trapericama«, te opstrukciju pravopisnih pravila iskazuje u prvoj zbirci Dijete s brkovima priča (1956), a posebno u ciklusu Ponovo će se popeti more (Pjesme, 1960) s paradigmatskom Autostoperskom baladom. Usložnjivanje nadrealističkih asocijacija te zaokret prema sintaktičkom i semantičkom ludizmu obilježava zbirku Otimam (1963), zabranjenu zbog izazovna erotizma. U zbirkama Zapovjedni način (1976) i Kako uspjeti u životu (1977) najizravnije tematizira »ugroženu tjelesnost« (B. Bošnjak, 2010), prožetu specifičnom ekološkom ideologijom, a knjigom Daljinsko upravljanje (1987), sastavljenom većim dijelom od pjesama iz prethodnih dviju zbirka, zaokružuje dio pjesničkoga opusa. U sljedećoj stvaralačkoj fazi zbirkama Tkači jedara (1997, Nagrada grada Zagreba), Vrata iza pučine (1998) i Odmicanje pučine (2003, Nagrada »Tin Ujević« 2004), s pjesmama u šimićevskom centriranom stihu, još više teži lapidarnosti motiva. U njima prepleće metaforiku mora i beskraja s kozmološkim i kozmičkim, a stihovima s obnoviteljskom, vitalističkom snagom u zbirci Tkači jedara uspjelo sublimira tragiku Domovinskoga rata. Izabrane pjesme skupio je u zbirkama Daljinsko upravljanje (2002) i Suhe suze (2005). Zapaženo mjesto u književnom kanonu stekao je nekonvencionalnim romanom Čangi (1963), o zagrebačkom huliganu, predstavniku naraštaja mladih sklonih buntu, dokoličarenju i seksualnim avanturama, te pokušaju njegova preodgoja sudjelovanjem na omladinskim radnim akcijama. Čangi i njegova »klapa« poriču tada dominantne društvene kodove te dovode u pitanje moralne, ideološke i općekulturne građanske vrijednosti. Prekoračivši sve zabrane, M. cinično opisuje aktualnu stvarnost te, uza spontane jezične invencije, destruira i uobičajenu grafičku opremu proznoga teksta, pa je roman zbog optužba za pornografiju i falsificirano prikazivanje života mladih bio zabranjen i povučen iz prodaje 1963–64. Taj reprezentativni model »proze u trapericama« u drugoj je inačici, metatekstualnom romanu Čangi off Gottoff (1970), proširio literariziranim dokumentarnim pojedinostima o recepciji romana (sudski postupak) i pripovjedačevim dijalogom s glavnim junakom, te je prerastao u kritiku represivnoga sustava i simboličan otpor društvu koje guši umjetničke slobode. Napisao je i romane za djecu, povijesno-pustolovni Omiški gusari (1981, Nagrada »Grigor Vitez«) te Glavata priča (1996, Nagrada »Ivana Brlić-Mažuranić« 1997), u kojem sugestivnim diskursom, pripovijedajući u prvom licu, ublažava raspad obitelji i otuđenost u okolnostima društveno-gospodarske krize. Otvoren novim medijima, objavio interaktivne blogerske romane Bestjelesna (2007) i Glasovi ispod površine (2009), u kojima je razmjerno jednostavnu ljubavnu radnju popratio složenim prepletom književne i izvanknjiževne tekstualnosti, virtualne i prave stvarnosti, kao i u najnovijem romanu Afroditin ključ (2018). Pripovijetke i kratke priče, također prožete postmodernističkom tematikom odnosa fikcije i fakcije te obilježene paradoksom jezika, skupio je u knjizi More bačeno u nebo (2005). Tiskao i poližanrovsko konceptualno djelo Narcis (1986). Stihovima popratio grafičku mapu Himna fetusa T. Hrabara (Zagreb 1987) te napisao mnogobrojne predgovore i pogovore, među ostalim u zagrebačkim izdanjima Deset priča o ljubavi, za ljubav i protiv ljubavi (1986), Živjeti kao čovjek (2008), Nova sjećanja na ljude (2011), Soba kao zavičaj (2015) i Na peteljci od trošnosti (2016) B. Glumca, Pozdravi doma (1990) i Fakat Zagreb (2004) Z. Milčeca, Graditelji ruševina T. Bilopavlovića (2002), Slatkiš, duhan, britva Mihaele Gašpar (2013), Odakle da počnem Maje Milčec (2014) i Dok me ne razbiješ Kristine Špiranec (2015). Uredio šestosveščanu Antologiju hrvatskog humora (Zagreb 1973–1975), suuredio leksikon Suvremeni pisci Hrvatske (Zagreb 1979) i zbornik Zrcalo (Ljubljana 1985). Zastupljen je u izborima Pripovjedači Zagrebu, 3 (1965), Suvremeno hrvatsko pjesništvo, 2 (1971), Antologija hrvatske fantastične proze i slikarstva (1975), Moja prva ljubavna pjesma (1982), Prozori djetinjstva, 2 (1991), U ovom strašnom času (1994), Antologija hrvatskog humora (1999), Povrh starog Griča brda (2000), Antologija hrvatske kratke priče (2001), XXX-files (2002), Međaši (2004), Antologija hrvatskoga pjesništva (2007), Trenutak proze (2010), Stablopis (2011), Gorani (2013), Iz prve ruke, 1 (2013), More mora (2014) i Oblizujuće suze (2015), tiskanima u Zagrebu. Autor je radijskih drama izvedenih na Radio-Zagrebu odn. Hrvatskom radiju Kamo brziš, stari (1972), Škola za frajere (1973), Lopata (1974), S one strane (1975), Šuplja kuća (1975), Bubu (1976), Zajamčeno bolno (1977), Kuća u srcu zemljina sna (1994), Sjećanje na zavičaj (1995) i Zvona za ptice (1995) te koscenarist filma Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata (1968), TV drame Pod novim krovovima (1969) i serije Pozitivna nula (1989). Ekranizirana mu je novela Žur u Magdenlandu (J. Marušić, 1968). Prevođen je na engleski jezik, njemački, esperanto, mađarski, albanski, francuski, poljski i slovenski. Portretirali su ga A. Schramadei (1970) i Nataša Cetinić (1981).
DJELA: Dijete s brkovima priča. Zagreb 1956. — Pjesme (suautori B. Glumac i Z. Majdak). Zagreb 1960. — Čangi. Novi Sad 1963, Zagreb 1980, 1985, 2004; Zagreb 1970 (Čangi off Gottoff). — Otimam. Zagreb 1963. — Zapovjedni način. Čakovec 1976. — Kako uspjeti u životu. Zagreb 1977. — Omiški gusari. Zagreb 1981 (8 izd. do 2017), Varaždin 1998; slov. prijevod Ljubljana 1984. — Narcis. Zagreb 1986. — Daljinsko upravljanje. Rijeka 1987. — Glavata priča. Zagreb 1996. — Tkači jedara. Zagreb 1997. — Vrata iza pučine. Zagreb 1998. — Daljinsko upravljanje. Zagreb 2002. — Odmicanje pučine. Zagreb 2003. — More bačeno u nebo. Zagreb 2005. — Suhe suze. Vinkovci 2005. — Bestjelesna. Zagreb 2007. — Glasovi ispod površine (suautorica D. Trputec). Zagreb 2009. — Afroditin ključ. Zagreb 2018.
LIT.: (O knj. Pjesme): P. Protić, Putevi, 7(1961) 2, str. 195–197. — D. Ređep, Letopis Matice srpske (Novi Sad), 137(1961) CCCLXXXVII/3, str. 281–284. — T. Sabljak, Republika, 17(1961) 3, str. 31. — V. Zuppa, Razlog, 1(1961) 2, str. 170–176. — A. Šoljan, Trogodišnja kronika poezije hrvatske i srpske 1960–62. Zagreb 1965, 108–110. — M. Mirić: Neslužbeno vještačenje o nadležnosti jednoga suda. Razlog, 3(1963) 10, str. 807–811. — (O knj. Otimam): A. Stamać, Ibid., 4(1964) 1, str. 88–90. — Š. Vučetić, Republika, 20(1964) 7/8, str. 343. — M. Raos, Mogućnosti, 12(1965) 2, str. 197–201. — Z. Mrkonjić: Suvremeno hrvatsko pjesništvo, 1. Zagreb 1971. — (O knj. Čangi off Gottoff): B. Donat, Kolo, 9(1971) 4, str. 372–379. — N. Disopra, Književni zapisi, 1. Split 1973, 226–246. — I. Mandić, 101 kratka kritika. Zagreb 1977, 70–72. — B. Donat: Unutarnji rukopis. Zagreb 1972, 245, 253, 255–256, 262. — (O knj. Zapovjedni način): B. Bošnjak, Republika, 32(1976) 9, str. 1058–1061. — Z. Kovač, Oko, 4(1976) 122, str. 18. — A. Flaker: Proza u trapericama. Zagreb 1976. — S. Mijović Kočan: (O knj. Kako uspjeti u životu). Oko, 6(1978) 157, str. 16. — (O knj. Omiški gusari): I. Kajan, Umjetnost i dijete, 13(1981) 76/77, str. 111–112. — I. Pandžić, Most, 1982, 3, str. 80–81. — D. Težak, Umjetnost i dijete, 26(1994) 3, str. 139–142, 145. — S. Hranjec, Hrvatski dječji roman. Zagreb 1998. — D. Cvitan: Alojz Majetić. Republika, 38(1982) 4, str. 3. — (O knj. Daljinsko upravljanje): H. Pejaković, Ibid., 43(1987) 11/12, str. 295–299. — Z. Mrkonjić, Novi list, 57(2003) 31. I, str. 60. — B. Donat: Zabrane u hrvatskoj književnosti. Dubrovnik, 1(1990) 1/2, str. 113–121, 126–127. — M. Šicel: Hrvatska književnost 19. i 20. stoljeća. Zagreb 1997. — (O knj. Tkači jedara): T. Maroević, Slobodna Dalmacija, 54(1997) 20. V, Pr., str. 6–7. — A. Stamać, Hrvatski obzor, 4(1998) 148, str. 42. — V. Reinhofer, Večernji list, 43(1999) 17. I, str. 33. — M. Matković: (O knj. Glavata priča). Ibid., 42(1998) 10. II, str. 18. — (O knj. Vrata iza pučine): Z. Mrkonjić, Novi list, 53(1999) 13. V, str. 26. — V. Reinhofer, Večernji list, 43(1999) 4.VII, str. 33. — V. Boban: Alojz Majetić. Hrvatsko slovo, 5(1999) 17. IX, str. 8. — C. Milanja: Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000, 1. Zagreb 2000. — K. Nemec: Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine. Zagreb 2003. — (Razgovori): A. Lendvaj, Večernji list, 47(2003) 29. I, str. 17. — M. Jurišić, Ibid., 48(2004) 30. VI, str. 22–23. — M. Hrgović, Zadarski list, 13(2007) 25. X, str. 32–33. — N. Ožegović, Nacional, 2010, 743, str. 78–81. — I. Božičević: (O knj. Odmicanje pučine). Hrvatsko slovo, 10(2004) 477, str. 24. — N. Fabrio: Čangi, Majetić naše mladosti. Večernji list, 47(2004) 1. VII, str. 47. — M. H.: Zabranjeni autor i dalje stvara. Novi list, 58(2005) 30. XI, str. 18. — J. Pogačnik: Podsjetnik na ono što smo zaboravili. Jutarnji list, 8(2005) 13. X, str. 28–29. — (O knj. More bačeno u nebo): B. Bošnjak, Republika, 62(2006) 1, str. 137–138. — I. Božičević, Hrvatsko slovo, 12(2006) 593, str. 22. — J. Fiamengo: Prvotisci hrvatskih pjesnika. Slobodna Dalmacija, 63(2006) 11. I, str. 43. — Ž. Ivanjek: Pisac koji je frajer i pod stare dane. Jutarnji list, 10(2007) 16. X, str. 32. — L. Žigo: (O knj. Bestjelesna). Vijenac, 16(2008) 370, str. 14. — M. Bertoša: Neostvareni kvartet i uspješni trio. Književna republika, 7(2009) 1/3, str. 217, 219, 221–224, 230, 234–235. — S. Vrcić-Mataija: Slika djetinjstva u dječjem romanu. U: Rano učenje hrvatskoga jezika, 2. Zagreb 2009, 292–294, 296–297, 302–303, 307. — B. Bošnjak: Hrvatsko pjesništvo/pjesnici 20. st., 1. Zagreb 2010. — J. Pogačnik: (O knj. Glasovi ispod površine). Most, 2010, 1/2, str. 125–126. — M. Kolanović: Udarnik! Buntovnik? Potrošač… Zagreb 2011. — N. Vončina: Hrvatske TV drame i serije. Zagreb 2011. — D. Lugarić Vukas: Književnost u doba bloga. Umjetnost riječi, 57(2013) 3/4, str. 273–292. — M. Mišković i D. Dragun: Elementi proze u trapericama u Majetićevu romanu Čangi. Detinjstvo (Novi Sad), 41(2015) 3, str. 44–52.
Martina Kokolari (2021)
