MALIĆ, Dragica, rođ. Salaj, filologinja (Zagreb, 21. VII. 1934). Supruga književnoga povjesničara, prevoditelja i pjesnika Zdravka. U Zagrebu 1953. završila gimnaziju i 1958. studij južnoslavenskih jezika i ruskoga s književnostima na Filozofskom fakultetu, na kojem je 1986. doktorirala tezom Povaljska listina kao jezični spomenik (tiskano 1988). Od 1960. radila u Institutu za jezik JAZU i njegovim sljednicima (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje od 1996) kao asistentica, znanstvena asistentica od 1976, znanstvena suradnica od 1987, viša znanstvena suradnica od 1991. i znanstvena savjetnica od 1999. do umirovljenja 2004; dugo vodila Sekciju za kulturu hrvatskoga književnog jezika i lektorsku službu. Zaslužnom znanstvenicom Instituta proglašena 2015. Baveći se jezikom i grafijom latiničnih, glagoljičnih i ćiriličnih spomenika XIII–XVI. st., ostvarila je vrstan prinos poznavanju hrvatske srednjovjekovne pismenosti. Među ostalim, uz tezu o ćiriličnoj listini iz 1250, glagoljsku je baštinu obradila u knjizi o pjesmama Pariškoga kodeksa iz 1380 (Jezik najstarije hrvatske pjesmarice, 1972) i radu o početnici Jurja iz Slavonije, najstarijoj poznatoj (Filologija, 1996), a latiničnu u studiji o Šibenskoj molitvi (Rasprave Instituta za jezik JAZU, 1973), zapaženoj zbog metodološki osuvremenjenoga čitanja i tumačenja, te u radovima o Redu i zakonu zadarskih dominikanka iz 1345 (Ibid., 1977), najstarijem hrvatskom tekstu na tom pismu, o crkvenoslavenskim jezičnim elementima u hrvatskim rukopisima iz XIV. st. (Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, 1992) i o prijepornim pitanjima transkripcije i transliteracije (Suvremena lingvistika, 1997). Dokazavši da M. Marulić nije bio autor ni priređivač pripisivanoga mu molitvenika (Filologija, 1997; Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2003; Colloquia Maruliana, 2004), istražila crkvenoslavenski utjecaj u njegovim djelima (Colloquia Maruliana, 2009). Objavila je opsežna kritička izdanja s popratnim tekstovima: samostalno Žića svetih otaca (Zagreb 1997, Nagrada HAZU) i Najstarije hrvatske latiničke spomenike (Stari pisci hrvatski, 43. Zagreb 2004), s A. Kapetanovićem i Kristinom Štrkalj Despot Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo (Zagreb 2010, Državna nagrada za znanost) te s M. Tadićem računalno obrađena izdanja Žića svetih otaca (Zagreb 1992) i ulomka Korčulanskoga lekcionara (Zagreb 1992). Glavni joj je leksikografski prinos djelo Nacrt za hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika (2002). Sudjelovala u izradbi normativnih priručnika Jezični savjetnik s gramatikom (1971), Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika (1979), Gramatika hrvatskoga književnog jezika (1990) i Hrvatska gramatika (1995), tiskanih u Zagrebu. Raščlambe starohrvatskih jezičnih spomenika (Žića svetih otaca, Korčulanski lekcionar, Povaljski prag, Akademijin dubrovački molitvenik, Vatikanski hrvatski molitvenik), preglede razvoja književnoga jezika te priloge o osobnim imenima, polusloženicama, posuđenicama (dijelom i u standardu odn. jezičnoj zbilji) i Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU (među ostalim kao pokazatelju posebnosti varijanata) objavljivala i u izdanjima Ljetopis JAZU (1960), Suvremena lingvistika (1972, 1980–81), Forum (1976), Jezik (1976–77, 1981), Radovi Instituta za jezik i književnost u Sarajevu (1976), Rasprave Zavoda za (hrvatski) jezik (1980–81, 1985, 1987–89, 1990–95; Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 1996–98, 2000, 2007), Naš jezik (Beograd 1981), Filologija (1984, 1990, 1993, 1995–96, 1998, 2000, 2014), Brački zbornik (1987), Croatica (1989, 1996), Fluminensia (1992, 1994–95), Hrvatski dijalektološki zbornik (1995), Kolo (1997), Hrvatska i Europa, 2 (Zagreb 2000), Leksikon hrvatskih pisaca (Zagreb 2000), Vijenac (2000), Dubrovnik (2001, 2007), Folia onomastica Croatica (2003, 2005), Glagoljica i hrvatski glagolizam (Zagreb 2004), Književna republika (2004, 2009), Drugi Hercigonjin zbornik (Zagreb 2005), Jezik na križu – križ na jeziku (Zagreb 2005), Colloquia Maruliana (2006–07, 2010–11) i Perivoj od slave (Zagreb 2012). Izabrani radovi prikupljeni su joj u knjizi Na izvorima hrvatskoga jezika (2002). Priredila više suprugovih knjiga 2002–09. Posvećeni su joj broj i tematski blok Rasprava Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (1999, 2005).
DJELA: Jezik najstarije hrvatske pjesmarice. Zagreb 1972. — Povaljska listina kao jezični spomenik. Zagreb 1988. — Na izvorima hrvatskoga jezika. Zagreb 2002. — Nacrt za hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika. Zagreb 2002. — Potpuniji popis radova: M. Horvat, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 25(1999) str. 11–17.
LIT.: (O knj. Jezik najstarije hrvatske pjesmarice): M. Samardžija, Telegram, 12(1972) 552, str. 17. — V. Štefanić, Slovo, 1973, 23, str. 225–232. — (O knj. Žića svetih otaca): J. Lisac, Vjesnik, 58(1997) 17. VII, str. 22. — L. Hudeček: Životopis Dragice Malić. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 25(1999) str. 1–2. — B. Tafra: Jezikoslovni put Dragice Malić. Ibid., str. 3–10. — (O knj. Na izvorima hrvatskoga jezika): M. Jurišić, Večernji list, 47(2003) 17. V, str. 24. — M. Ivandić, Vjesnik, 65(2004) 4. II, str. 15. — (O knj. Najstariji hrvatski latinički spomenici): B. Kuzmić, Vijenac, 12(2004) 281, str. 8. — M. Muhoberac, Hrvatsko slovo, 10(2004) 501, str. 24. — (Prilozi K. Štrkalj Despot, S. Damjanovića, A. Nazor, D. Fališevac i A. Kapetanovića). Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 31(2005) str. 441–471. — (O knj. Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo): M. Tatarin, Vijenac, 18(2010) 427/429, str. 12. — I. Vigato, Zadarska smotra, 59(2010) 1/2, str. 225–230.
Tea Rogić Musa (2021)
