MAMULA, Branko

MAMULA, Branko, admiral i vojni pisac (Slavsko Polje kraj Gvozda, 30. V. 1921). Pristupivši SKOJ-u 1940, partizanima 1941. i KPJ 1942, bio 1942–45. politički komesar više postrojba i ustanova, najposlije Pomorske komande sjevernog Jadrana (potpukovnik). Nakon rata završio Višu vojnu pomorsku akademiju u Divuljama i Ratnu školu u Beogradu. Među ostalim bio politički komesar pomorske zone i flote, 1953–68. pomoćnik zapovjednika JRM, vojni savjetnik u Sudanu, načelnik u Komandi JRM i zapovjednik Vojnopomorske oblasti, 1968–79. pomoćnik saveznoga sekretara za ratnu mornaricu (načelnik Mornaričke uprave), 1979–82. načelnik Generalštaba JNA te savezni sekretar za narodnu obranu od 1982. do umirovljenja 1988 (admiral flote od 1983). Član Opunomoćeništva CK SKJ u JNA 1965–69. i CK SKJ 1978–90. Do smrti J. Broza promicao koncepciju »općenarodne obrane i društvene samozaštite« (primjenu na Jadranu razradio u knjiziMornarice, 1975), potom inicirao navodnu modernizaciju upravljanja odn. zapovijedanja oružanim snagama (i u knjizi Savremeni svijet, 1985), prihvaćenu 1986. i ostvarenu 1988, koja je osnivanjem vojnih oblasti mimo zakona dovela do podređivanja teritorijalnih obrana zapovjednicima JNA, što je bila priprema za nasilno očuvanje Jugoslavije i uzrok njegova sukoba s ljubljanskom Mladinom i drugim slovenskim listovima 1986–88. Iako se predstavljao kao Jugoslaven i bio donekle suzdržan prema S. Miloševiću, predvodeći kao savezni sekretar unitarističku struju u vojno-političkom vrhu, ključno je pridonio preobrazbi JNA u samostalan politički čimbenik (najposlije i kao čelnik Inicijativnoga odbora Saveza komunista – Pokreta za Jugoslaviju) te znatno njezinu svrstavanju na stranu Srbije i pobunjenih Srba za mandata nasljednika mu V. Kadijevića, na izbor kojega je presudno utjecao. Umnogome zadržavši utjecaj, nakon demokratskih izbora 1990. odbijao je razgovore s F. Tuđmanom radi smirivanja stanja, 1991. za sukoba u Sloveniji predlagao odlučan udar JNA, potom sudjelovao u osnivanju Narodnoga fronta, naoružanih sastava Saveza komunista – Pokreta za Jugoslaviju, koji su uz JNA ratovali u Hrvatskoj. Objavio je i knjigu o obrani nesvrstanih zemalja (Odbrana malih zemalja, 1988), svoja viđenja raspada SFRJ (Slučaj Jugoslavija, 2000) i, dijelom temeljeno na prijašnjim radovima, suvremenih sukoba i geopolitičkih odnosa (Rat u novom stoleću, 2018) te autobiografiu (Admiral s Korduna, 2020). Potaknuvši interni niz Razvoj oružanih snaga SFRJ 1945–1985, za nj napisao predgovor u knjizi M. Vučinića, I. Nikezića i B. Todorovića Koncepcija, doktrina i sistem opštenarodne odbrane (Beograd 1989) te poglavlje o doktrini »bitka u prostoru« u knjizi Đ. Novosela i Nikezića Savezni sekretarijat za narodnu odbranu (Beograd 1990). Memoarski prilozi te radovi, pretežno o vojnoj vještini, tiskani su mu i u časopisima i zbornicima Čuvar Jadrana (1950–53, 1955), Jugoslovenski mornar (1950, 1952), Iz oslobodilačkog rata na Jadranu (Split 1953), Mornarički glasnik (1953, 1955, 1958; Beograd 1966, 1968, 1970–71, 1973–75, 1977–82, 1988), Pomorstvo (1956, 1970), Vojnopomorski ogledi (1966), Pomorski zbornik (1971–72, 1979), Zbornik Historijskog arhiva u Karlovcu (6. 1973; 9. 1977; 17. 1987) i Privreda Dalmacije (1976), u knjigama Kotar Vrginmost u NO borbi D. Baića (Vrginmost 1980) i Brozovoj O ratnoj mornarici i pomorstvu (Split 1977) te beogradskim izdanjima Vojno-politički glasnik (1950), Vojno delo (1967, 1971–74, 1977–78, 1980, 1982, 1986–88), Vojnoistorijski glasnik (1983), Marks i vojna misao i praksa (1984), Armije u strategijskoj koncepciji NOR i revolucije (1986), Jugoslavenska mornarica u završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije (1986), Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije (1986), Bezbednost i odbrana nesvrstanih zemalja (1989) i Velika podvala. Cenčić podmeće Titu izmišljene stenograme (2003), razgovori i izlaganja, osobito u 1980-ima, u partijskim i armijskim glasilima te u dnevnicima i tjednicima. Dodijeljen mu je počasni doktorat Sveučilišta u Splitu 1988.