MANAKIN, Viktor

MANAKIN, Viktor (Victor, Viktor Konstantinovič), publicist i časnik (Tavastgus, danas Hämeenlinna, 29. VI. 1887 — Washington, 29. II. 1964). U Sankt Peterburgu završio 1904. kadetsku i 1907. topničku školu te 1913. vojnu akademiju. Satnik od 1914, za I. svjetskoga rata 1915–16. glavnostožerni pobočnik u ruskoj 67. i 2. gardijskoj pješačkoj diviziji, 1916–17. na službi u stožeru Jugozapadnoga bojišta (najposlije pomoćnik zapovjednika operativnoga odjela u činu potpukovnika). Potaknuvši u travnju 1917. osnivanje dragovoljačkih jurišnih bojna, od ljeta zapovijedao njihovom 1. udarnom pukovnijom, a nakon Listopadske revolucije različitim protuboljševičkim postrojbama u južnim porječjima Dnjepra, Dona i Volge (pukovnik od 1918). Od 1920. u Zagrebu vlasnik i glavni urednik Almanaha Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca odn. Almanaha Kraljevine Jugoslavije; pretežno prema službenim podatcima, sastavio četiri sveska i dio petoga toga statističkoga, administrativnoga i kulturološkoga pregleda (1921–1931, 1937–38) te – uglavnom u Priručnoj biblioteci Almanaha – više izvadaka (Naša zemlja, 1930, 1938; Priručna karta Kraljevine Jugoslavije, 1930–1933; Vrhovna državna uprava i zakoni Kraljevine Jugoslavije, 1930; Opšta državna uprava, 1932, 1933; Naša umjetnost i historijsko umjetnički spomenici Jugoslavije, 1938), s općim pregledima za Drinsku, Dunavsku, Moravsku, Savsku, Vardarsku, Vrbasku i Zetsku banovinu (1931) te kronologijom Svetski rat 1914–1918 (1930); sastavio i Stručni registar zakona, uredaba i naredaba Banovine Hrvatske (1940). Djelatan u zagrebačkoj emigrantskoj zajednici (Ruski tenis klub, Ruski sport klub, Ruski Sokol), bio tajnik Društva prijatelja nacionalne Rusije (osnovano 1935; neuspjelo ga pokušao obnoviti u NDH) i odgovorni urednik i suradnik njegova povremenika Za nacionalnu Rusiju (1937–39), a uredio je i zbornik Pouka prošlosti (Zagreb 1922) tejedini broj lista Ruski glas (1924); član Saveza ruskih pisaca i novinara Jugoslavije. Pisao i o otuđenosti ruske inteligencije, svojim doživljajima 1917–18 (Jugoslavenska njiva, 1922, I/1; 1923, II/10), ruskom sokolstvu (Sokolski vjesnik župe zagrebačke, 1925, 3) i prednostima planskoga gospodarstva (Nova Evropa, 1940, 6–7). Bio urednik i suradnik Brojitbenoga izvještaja Organizatornog ureda Glavnog ustaškog stana 1942. Neko vrijeme živio u Beču, od 1949. u SAD (Dallas, Washington), poučavajući ruski na sveučilištima. Objavio memoarske zapise o jurišnim bojnama i rasulu uoči Listopadske revolucije (Russian Review, Lawrence 1955, 3–4; pretiskano u knjizi D. von Mohrenschildta The Russian Revolution of 1917. London—Toronto 1971). Dosje mu se čuva u Hrvatskom novinarskom društvu, dijelovi korespondencije u NSK u Zagrebu (F. Bučar, Elza Kučera), knjižnici Pravoslavne bogoslovije u Jordanvilleu (S. V. Denisov) i Arhivu Hoover Sveučilišta Stanford (I. A. Poljakov), fond Glavnoga uredništva Almanaha u HDA, a neki osobni predmeti u Etnografskom muzeju u Zagrebu.