MANDIĆ, Marin

MANDIĆ, Marin (Marija Marin), vjerski pisac i prevoditelj (Zakučac kraj Omiša, 12. VIII. 1926 — Santa María Tlahuitoltepec, 7. III. 2011). Salezijanskoj družbi pristupio 1938. Završio 1947. klasičnu gimnaziju u Splitu te u Zagrebu 1957. teologiju na Bogoslovnom fakultetu i 1972. južnoslavenske jezike i književnosti i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Za svećenika zaređen 1953. Službovao u Ivanovu Selu, Zagrebu, Siraču i Splitu, dulje u Rijeci (1956–57, 1972–78, 2000–01), Zadru (1957–58, 1989–91, 1996–2000), Križevcima (1959–60, 1963–67) i Bosanskom Aleksandrovcu (1991–95). Misionar među starosjediocima (Miše, Zapoteci, Činanteci) u meksičkoj saveznoj državi Oaxaca 1978–88. i 2001–11. Objavio djela s kompilacijama svojih i tuđih razmatranja o kršćanskoj vedrini, praštanju i Božjoj prisutnosti (Osmijeh, 1995; Antologija malog misionara, 2009) te Molitvenik Duhu Svetomu (Rijeka 2010); posmrtno je tiskana dijelom autobiografska knjižica Osmijeh misionara ljubavi (Zagreb 2013). Sa španjolskoga u suradnji preveo Marijinu šutnju I. Larrañage (Zagreb 1984) te samostalno djela D. Betancourta Ustani i hodi (Jelsa 1994), Ozdravljeni čovjek (Zadar 1998) i Ozdravljeni duhom (Zadar 1998), s talijanskoga Cvijet s vrhunca Angele Biedermann (Zagreb 1975), Povelju zajedništva don Boscove salezijanske obitelji (Zagreb 1996), Sedam meditacija (Split 2005) i Snoviđenja svetog Ivana Bosca (Rijeka 2007², suprevoditelj). Priredio pjesmarice s notama Božićne pjesme (Split—Zadar 2000), Božićna devetnica (Rijeka 2001) i Obiteljska slavlja (S. l. 2004, 2005², Zagreb 2007³).