MANDIĆ, Oleg

MANDIĆ, Oleg, pravnik i publicist (Sušak, 5. IV. 1933). Sin sociologa i pravnika Olega, unuk političara Ante i pedagoga I. Ivančića. U svibnju 1944. uhićen u Voloskom i s majkom i bakom zatočen u Rijeci, Trstu te od srpnja do siječnja 1945. u Auschwitzu. U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1951. i studij na Pravnom fakultetu 1956. Ondje odvjetnički vježbenik do 1958, radio potom u poduzećima Vinovoće – Koop i Rudar (neko vrijeme direktor) te u Višoj upravnoj školi (predavač 1962–68), od 1966. do umirovljenja 1998. kao urednik za inozemna izdanja u nakladnom poduzeću Informator. Objavio članke u listu Informator 1960–70. te, u suradnji, izdanja u nizu Informatorov priručnik za kadrove (Statuti radnih organizacija, 1963; Statuti privrednih organizacija, 1965; Opći akti privrednih organizacija, Propisi o radnim odnosima s objašnjenjima i primjerima i Zbirka propisa o sredstvima i dohotku privrednih organizacija, ustanova i organa uprave, 1966; Zbirka propisa o vanjskoj trgovini, devizama i carinama, 1967). Suosnivač Društva pravnika u privredi Hrvatske 1962 (Udruženje društava pravnika u privredi Hrvatske od 1966) i Društva pravnika u privredi Jugoslavije 1963 (Savez društava pravnika u privredi Jugoslavije od 1966), u kojima je obnašao vodeće dužnosti te 1962–66. uređivao njihov Glasnik. Napisao knjigu o povijesti svoje obitelji (2001), članak o Ivančiću (Sušačka revija, 2010, 69) i sjećanja na zatočeništvo (2016), što je među ostalim u suradnji obradio u Novom listu (1977, 21–33) te u dokumentarnom filmu Povratak posljednjeg (2014; redatelj i koscenarist I. Paulić). Suosnivač 1992. i 1993–94. predsjednik Rotary kluba u Rijeci, pisao je i o rotarijanstvu (2005; Sušačka revija, 2010, 72). Opatijski gradski vijećnik na listi A. Muzura 2005–08. Raznovrsnim prilozima surađivao u periodicima Novine mladih, Horizont, Novela film i Plavi vjesnik 1951–58,potom u Večernjem vjesniku, Večernjem listu i Vjesniku u srijedu te u zborniku Stopedeseta obljetnica turizma u Opatiji (Opatija 1994)i Privrednom vjesniku (1999–2003); javio se i u izdanjima U što vjerujemo mi koji u Boga ne vjerujemo (Zagreb 2017), Život koji teče (Rijeka 2018) i Mandići (Opatija 2017; suurednik). U Opatiji od 2004. u više mandata predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista, pridonio izložbama (Crna noć je šapićala, 2005), dokumentarnim filmovima (Godine kobnih iskustava obitelji Mandić s fašizmom i nacizmom, 2005) i dr. (Dani antifašizma, 2010–19). Posvećena su mu dva nastavka emisije Face TV Vrijeme suodgovornosti (D. Pilsel, 2019). Među ostalim, dobio nagrade za životno djelo grada Opatije 2011. i Primorsko-goranske županije 2017.