MANDIĆ, Veljko, ortoped i fizijatar (Dubrovnik, 8. XI. 1917 — Zagreb, 27. VII. 1992). Klasičnu gimnaziju završio u Splitu 1935, u Zagrebu na Medicinskom fakultetu diplomirao 1941. i doktorirao 1960. tezom Eksperimentalno istraživanje regeneracije meniska kod psa. Od 1941. radio u zagrebačkim bolnicama, 1943. mobiliziran u domobranstvo, od 1945 u JA, od 1947. liječnik i ravnatelj bolnice u Staroj Gradiški. U Zagrebu 1950–54. specijalizirao ortopediju u Klinici za ortopediju KBC Rebro odn. Zagreb, gdje je od 1951. asistent, potom voditelj odjela; suosnivač Zavoda za ortopedska pomagala pri Klinici (1961) i prvi predstojnik 1962–83. Istodobno predstojnik Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskoga fakulteta pri Općoj (od 1971. Kliničkoj) bolnici »Dr. Mladen Stojanović« od 1966. do umirovljenja 1987. Fizikalnu medicinu specijalizirao 1971. Habilitirao se na Medicinskom fakultetu za docenta 1963, bio izvanredni profesor od 1971. i redoviti od 1975. Bavio se rehabilitacijom osoba s invalidnošću, medicinom rada i radnom sposobnošću, balneoklimatologijom (napose peloidnim nalazištima) i talasoterapijom. Objavljivao u časopisima Liječnički vjesnik (1953, 1956–57, 1959, 1961, 1964–65, 1970–71, 1973–74), Medicinski glasnik (Beograd 1953, 1964–65, 1972), Acta chirurgica Iugoslavica (1954–55, 1958–59, 1961), Reumatizam (1956, 1960–61, 1969, 1971), Sanitarni tehničar (1957–58, 1961), Saopćenja »Pliva« (1957), Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1962, 1966, 1968; urednik 1971–91), Arhiv za higijenu rada i toksikologiju (1964), Revue de chirurgie orthopédique et traumatologique (Pariz 1965), Mineralne vode (1967, 1969), Folia morphologica (Varšava 1968), Radovi Instituta JAZU u Zadru (1969), Reconstruction Surgery and Traumatology (Basel 1969), Medica Jadertina (1978, 1981, 1990), Zdravstvo (1981), Pomorski zbornik (1984) i Mornarički glasnik (1990) te u zbornicima domaćih i inozemnih skupova. Suautor je priručnika Bolesti i povrede lokomotornog aparata (1974), suradnik u izdanjima Kompleksna rehabilitacija tjelesno invalidne djece i omladine (1968), Mineralne i termalne vode SR Hrvatske H. Ivekovića i Renate Peroš (1981), Medicina starije dobi (1990) i Medicinska rehabilitacija ranjenika i bolesnika u ratnim uvjetima (1992), sve tiskano u Zagrebu, te u Medicinskoj enciklopediji (oba izd.) i Medicinskom leksikonu LZ. Sastavio skripta Građa i funkcija stopala (Zagreb 1960, 1963², 1971³) i Opća rehabilitacija (Zagreb 1970, više izd. do 1989, od 1982. Principi rehabilitacije). Nastojao oko osnivanja studija za fizioterapeute na Višoj školi za medicinske sestre i zdravstvene tehničare 1968, predavao ondje, na Visokoj defektološkoj školi i Višoj tehničkoj obućarskoj školi. Bio je predsjednik Sekcije za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Zbora liječnika Hrvatske, Udruženja liječnika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Jugoslavije te Jugoslavenske zajednice za protetiku i ortotiku.
LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974, 224, 484. — Prof. dr. Veljko Mandić. Naše novine, 4(1981) 35, str. 3. — Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb (1985), 224–225, 472. — (Nekrolozi): Z. Domljan, Fizikalna medicina i rehabilitacija, 9(1992) 1/2, str. 63–64. — R. Čepelak, Balneoklimatologija, 1(1997) 3, str. 10–16. — I. Jajić i Z. Jajić: Povijesni pregled razvoja fizikalne medicine i rehabilitacije u Hrvatskoj. Fizikalna medicina i rehabilitacija, 15(1998) 1/2, str. 30. — Klinički bolnički centar Zagreb. Zagreb 2010, 363, 371.
Vladimir Dugački i Redakcija (2021)
