MANDL, Romualdo (Romuald, Aldo), novinar i publicist (Krapina, 7. II. 1888 — Zagreb, 8. VII. 1954). U Zagrebu završio gimnaziju 1907. te studij na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu 1911. Od 1912. bio je tehnički urednik u Jutarnjem listu, 1925–36. član uredništva i neko vrijeme urednik Novosti, potom i Zagrebačkoga lista. Od 1942. dramaturg u Promičbenom odjelu zagrebačke podružnice njemačke filmske tvrtke Universum Film Aktiengesellschaft (UFA) te dopisnik berlinskoga dnevnika Film-Kurier; umirovljen nakon II. svjetskoga rata. Šaljive crtice, priče i igrokaze, uglavnom s temama iz đačkoga života, humoreske, prigodne stihove i članke objavljivao je u periodicima Bršljan (1901–03), Pobratim (1901–06; ciklus Iz školske torbice, 1902–05), Mali dobrotvor (1902–03), Smilje (1906–07, 1911–12), Domaće ognjište (1912), Mlada Hrvatska (1912), Šišmiš (1915), Jutarnji list (1916–17), Luč (1926), Slobodni glas (1929) i Novosti (1937–38); surađivao i u Nedjeljnim novostima, Malim novinama, Narodnim novinama, Obzoru, Večeri i Agramer Tagblattu. Crtice i novele o ljubavnim doživljajima mladih intelektualaca, prožete blagim salonskim humorom, skupio je u knjižici Ljubakanja (Zagreb 1913). Napisao i zbirku kratkih proza Tragika elegancije (1918) te filmske knjižice Razbila se čaša… (1943) i Akrobat Charlie (1944), sve tiskano u Zagrebu. Potpisivao se i Aldo Rom Mandl, Aldo Mandl Rom, Aldo M., Aldo M. Rom., Romuald M. Bešević, šifrom am. te pseudonimom Vlatko Vlastić.
LIT.: (O knj. Ljubakanja): J. Ivakić, Savremenik, 8(1913) 9, str. 559. — P. M., Hrvat, 1913, 13, str. 3–4. — J. Grbelja: Uništeni naraštaj. Zagreb 2000, 202. — B. Novak: Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću. Zagreb 2005.
Martina Kokolari (2021)
