MANOLA, Srećko, general (Travnik, 6. XI. 1914 — Zagreb, 25. II. 1979). Završio Pomorsko-trgovačku akademiju u Dubrovniku 1934. i Višu vojnu akademiju u Beogradu 1955. Časnik na trgovačkim brodovima u 1930-ima, član KPJ od 1935. Priključio se 1937. međunarodnim postrojbama španjolske republikanske vojske (zaključno poručnik), nakon poraza koje je od veljače 1939. interniran u Francuskoj (Saint-Cyprien, Gurs, Le Vernet) te od proljeća 1941. na prisilnom radu u Njemačkoj (Dessau), odakle je u srpnju pobjegao. Član operativnoga vodstva Okružnoga komiteta KPH za Karlovac, 1941–42. suorganizirao partizanski pokret na Kordunu i Banovini, zapovijedao tamošnjim Štabom odreda, I. operativnom zonom GŠH i 6. ličkom divizijom NOVH od kraja 1942 (s obje dužnosti smijenjen), od travnja 1943. bio prvi pomoćnik zapovjednika GŠH, od listopada zamjenik zapovjednika Mornarice NOVJ i od prosinca 1944. načelnik Odjela za mornaricu u Vrhovnom štabu. Član Zastupništva NKOJ u Bariju 1944. te više drugih međunarodnih izaslanstava NKOJ odn. DFJ (FNRJ) 1945–47. Načelnik Glavnoga mornaričkoga štaba 1947–48, premješten u Generalštab JA kao general-pukovnik, među ostalim u Beogradu bio načelnik Vojnoobavještajne službe 1948–53. i 1960–63, pomoćnik načelnika 1965–67. i načelnik 1967–69. Više vojne akademije te od 1969. u Zagrebu zapovjednik GŠ Narodne obrane SRH (pridonio koncepciji i ustroju teritorijalne obrane). Zauzimajući se za ravnopravnu uporabu hrvatskoga i drugih jezika u JNA te, s tim u svezi, prilagodbu vojnoga nazivlja (Vjesnik, 1971, 8537), podupirao Hrvatsko proljeće; prisiljen na ostavku 1972. i umirovljen 1974. Sjećanja i druge priloge objavio u periodicima (Jugoslovenski mornar, 1946, 1948; Pomorstvo, 1947; Borba, Beograd 1959; Narodna armija, Beograd 1968; Svenarodna obrana, 1971) i u zborniku Lika u NOB 1941 (Beograd 1963). Bio član savjeta Vojne enciklopedije (Beograd 1958–1969). Narodnim herojem proglašen 1953. Podatci o njegovu djelovanju čuvaju se u zbirci Istaknute osobe radničkog i komunističkog pokreta XX. stoljeća (HDA). Služio se konspirativnim imenom Ivan.
LIT.: Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, II/10, 12, 15; V/1–6, 8–9, 12–13, 18, 30; VIII/1–3. Beograd 1952–1982. — M. Bekić, I. Butković i S. Goldstein: Okrug Karlovac 1941. Zagreb 1965. — (Razgovori): R. Tanasković, Narodna armija (Beograd), 24(1968) 10. V, str. 3. — V. Vujović, Tribina Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske, 8(1971) 10, str. 10–14. — Španija 1936–1939, 1, 3–4. Beograd 1971. — Zbornik Historijskog arhiva u Karlovcu, 3. Karlovac 1971; 6. 1973. — (Nekrolozi): Nova Hrvatska (London), 21(1979) 11. III, str. 8; Večernji list, 23(1979) 26. II, str. 3. — D. Ćirić, 4. jul (Beograd), 18(1979) 872, str. 48. — J. Petričević, Vjesnik, 40(1979) 28. II, str. 10. — Tito – Churchill, strogo tajno. Beograd—Zagreb 1981. — Narodni heroji Jugoslavije, 1. Beograd—Titograd 1982, 488–489. — O. Bjelica: Vojna akademija Kopnene vojske 1944–1984. Beograd 1983, 107, 371. — Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941–1945. Zbornik dokumenata, 7, 9–10. Split 1984–1986. — D. Korać: Kordun i Banija u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Zagreb 1986. — D. Bekić: Jugoslavija u hladnom ratu. Zagreb 1988. — Đ. Orlović: Šesta lička proleterska divizija »Nikola Tesla«. Beograd 1990, 20, 151–152. — S. Pravdić: Rukovodeći kadar oružanih snaga. Beograd 1990, 14, 58, 78, 89, 104, 108, 154, 160, 165, 185, 200, 285. — S. Dabčević-Kučar: ’71. Hrvatski snovi i stvarnost, 1–2. Zagreb 1997. — D. Mujadžević: Bakarić. Politička biografija. Zagreb 2011. — F. Tuđman: Osobni dnevnik, 1–2. Zagreb 2011. — V. Krstulović: Memoari jugoslavenskog revolucionera, 2. Sarajevo—Zagreb—Beograd 2013.
Marko Pustaj i Paulina Radonić Vranjković (2021)
