MARASOVIĆ, Miro, arhitekt i urbanist (Split, 16. III. 1914 — Zagreb, 12. IV. 2004). Brat veslača Brune. Gimnaziju završio u Splitu 1933. te diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1938. Prva iskustva stekao na izgradnji zgrade splitske Primorske banovine (1938–40, danas zgrada gradske uprave) te drugim visokogradnjama u Šibeniku i Splitu. Priključio se partizanima u rujnu 1943 (pri ZAVNOH-u je u Šibeniku od veljače do lipnja 1945). Nakon II. svjetskoga rata radio u Odjelu tehničkih poslova Oblasnoga NO u Splitu, od 1947. u Ministarstvu građevina NRH (voditelj Odjela za seosko gospodarstvo, potom načelnik Odjela za plan i pomoćnik ministra); 1949–51. prvi urednik časopisa Građevinar, što ga je izdavalo Ministarstvo. U Zagrebu vodio Arhitektonski biro »Marasović« 1951–66. Vrativši se projektiranju visokogradnja, podignuo je odmorišta uz autocestu kraj Novske i Slavonskoga Broda (1952), stambene zgrade u Kninu (1954), Dubrovniku (Gruž, 1955, Lapad, 1959), Zagrebu (Rapska ul., s robnom kućom, 1957, Runjaninova ul., 1958, Nova Ves, 1960), Šibeniku (1957) i Splitu (Zvonimirova, Viška i Vukovarska ul., 1957–60), motele u Starigradu (1957), Rijeci (Žurkovo, 1958) i Splitu (Žnjan, 1959), turističko naselje Promajna kraj Makarske, školu i internat na Kennedyjevu trgu u Zagrebu (1965) te Pedagoški fakultet u Somboru. U programu tehničke pomoći 1961. odlazi u Ganu, gdje na novom Sveučilištu za znanost i tehniku »Kwame Nkrumah« u Kumasiju vodi projektni ured s ambicioznim planom širenja kampusa. Pod njegovim vodstvom izrađuje se novo urbanističko rješenje superponirano na postojeći arhitektonski sloj te prototipsko rješenje višekatnoga studentskoga doma kao njegove bazične jedinice. S J. Owusuom Addom projektirao je studentski dom (Unity Hall, izloženo u izboru hrvatske moderne arhitekture na Venecijanskom bijenalu arhitekture 2014), a s N. Cikom Klub sveučilišnih nastavnika – prema organizaciji za dokumentiranje i čuvanje djela moderne arhitekture Docomomo, najviše dosege moderne arhitekture u Gani. Napustivši Kumasi 1965, vodio projekte UN za izradbu razvojnih prostornih planova: od 1967. za Južni Jadran, od 1970. za Gornji Jadran i od 1973. za Jadran III, pri čem u posljednjim dvama obnaša dužnosti jugoslavenskoga direktora i voditelja projekta UN (prostorne planove južnoga i sjevernoga Jadrana 1969–73. donirao 2003. Hrvatskomu muzeju arhitekture HAZU). Od 1973. u Budimpešti vodio projekt UN za razvoj lječilišnoga turizma na bazi termalnih voda. U Zagreb se vratio 1977, kad je umirovljen, potom predavao na poslijediplomskom studiju Arhitektonskoga fakulteta. Sudjelovao u natječajima za hotel »Velebno« na Velebitu (1936, II. nagrada), tipske pučke škole (1938, III. nagrada), hotel »Plitvička jezera« (1942, s R. Marasovićem), urbanistički plan Novoga Beograda i zgradu Predsjedništva vlade FNRJ u Beogradu (1947, s K. Ostrogovićem) te za plivalište u Rijeci (1960, III. nagrada). Pisao o obnovi i izgradnji te turističkoj arhitekturi(Čovjek i prostor, 1959, 1966); njegov prilog Turizam i prostorno planiranje uvršten je u knjigu V. Mattionija Jadranski projekti (Zagreb 2003). Bio je predsjednik Društva arhitekata Hrvatske (1956) te zaslužni član saveza arhitekata Hrvatske i Jugoslavije. Bavio se i slikarstvom.
LIT.: Servisni i saobraćajni objekti na autoputu Zagreb–Beograd. Arhitektura, 7(1953) 3, str. 22–26. — Regionalni prostorni plan južnog Jadrana. Ibid., 23(1969) 104, str. 11 — D. Venturini: Arhitektonski projektni zavod – APZ. Zagreb 1982, 23, 30. — Arhitektura u Hrvatskoj 1945–1985. Arhitektura, 39(1986) 196/199, str. 34, 46, 119, 123. — I. Štraus: Arhitektura Jugoslavije 1945–1990. Sarajevo 1991. — D. Tušek: Arhitektonski natječaji u Splitu 1945–1995. Split 1996. — V. Mattioni: Jadranski projekti. Zagreb 2003, 13, 44, 327, 331, 342. — I. C.: In memoriam. Građevinar, 56(2004) 5, str. 323. — Izvješće o radu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u godini 2003.Ljetopis HAZU, 2004, 107, str. 276. — I. Turato: Kazimir Ostrogović. Arhitektura, 55(2008) 1, str. 49, 128. — J. Kranjčević: Obnova seoskih naselja 1945. godine. Prostor, 17(2009) 2, str. 317–318, 320–321, 325. — Samo šest urednika u šest i pol desetljeća. Građevinar, 65(2013) 11, str. 1024. — M. Smode Cvitanović i M. Smokvina: Hrvatski arhitekti i urbanisti u zemljama Trećega svijeta. U: Razvojna suradnja kroz nasljeđe Pokreta nesvrstanih. Zagreb 2015, 90, 94. — Ł. Stanek: Architects from Socialist Countries in Ghana (1957–67). Journal of the Society of Architectural Historians (Riverside), 74(2015) 4, str. 422, 426–427, 439. — Time Frames. Conservation Policies for Twentieth-Century Architectural Heritage. London—New York 2017, 361.
Darja Radović Mahečić (2021)
