MARGITIĆ, Stjepan (Markovac Margitić, Stipan), vjerski pisac (Jajce, o. 1650 — Fojnica, 8. XII. 1730). Franjevac. Umnogome dvojbenih životopisnih podataka, početnu naobrazbu stekao vjerojatno u franjevačkom samostanu u Fojnici, a teološku u nekom od talijanskih učilišta. U Provinciji Bosne Srebrene zabilježen je kao kapelan u Jajcu 1682, gvardijan u Fojnici 1688. i 1725. te Kreševu 1714, definitor i prefekt samostanskih škola 1708–11, potkraj života duhovnik u Brotnju. Putujući, upoznao različite narode i običaje, boravio u Carigradu, Rimu i Veneciji. Objavio je bosančicom pisanu zbirku propovijedi, molitva i litanija »na bosanskom aliti iliričkom« jeziku Izpovied karstianska (1701), u narodu zvanu Stipanuša ili Stjepanuša. Prvi njezin dio nastao je najviše preradbom djela Casos raros de la confesión C. de Vege (1653) te spisâ J. Gobija i B. Bustija, a u drugi je uvrstio slobodne preradbe u stihu tipične za tadašnju franjevačku pobožnost, »verši« i »prenja«, među kojima Govorenje kako Isukrst izvede svete otce iz limba, vlastitu osmeračku preradbu prikazanja Od uskrsnutja Isukrstova M. Vetranovića. Zbirka Fala ot sveti (1708), također na bosančici, sadržava slobodne preradbe propovijedi, pouka i pohvala Kristu, Mariji i svetcima iz latinskih izvora. Kroničarski su mu zapisci (1682, 1688, 1690, 1696) tiskani u Ljetopisu N. Lašvanina (Sarajevo 1981). U starijoj literaturi pogrješno su mu pripisivani neki rukopisi iz fojničkoga samostana, poput ljekaruše iz 1774. i zbirke homilija. Posljednji je bosanski franjevac s djelima tiskanima na bosančici. Glavnina opusa izdana je u Izabranim djelima (2015), ulomci u Hrestomatiji starije bosanske književnosti (1. Sarajevo 1974) Herte Kune te u izdanjima Književnost bosanskih franjevaca (Sarajevo 1982), Bosanski franjevci (Zagreb 1994), Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas (Mostar—Split—Međugorje 1995), Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine od XIV. do sredine XVIII. stoljeća (Sarajevo 2005), Franjevačka književnost u Bosni u XVIII. stoljeću (Stoljeća hrvatske književnosti, 109. Zagreb 2011) i Zbornik o Stipanu Margitiću (Zagreb—Mostar 2015). Potpisu je dometao Jajčanin.
DJELA: Izpovied karstianska i nauk znati se pravo izpoviditi. U Mlecie, po Nikoli Peccanu, 1701 (6 izd. do 1788); izd. na latinici U Mleczi, po Sebastianu Coleti, 1799, Split 1842, 1849, 1882. — Fala ot sveti, alliti govorenia ot svetkovina zabiliženi priko godišta. U Mleci, po Nikoli Pecani, 1708. — Izabrana djela. Sarajevo—Zagreb 2015.
LIT.: A. Radić: O nekim eshatološkijem motivima u hrvatskoj književnosti. Zagreb 1893, 23–29, 41. — J. Matković: Bibliografia bosanskih franjevaca. Sarajevo 1896, 10–11. — H. Kreševljaković: Stjepanuša. Nastavni vjesnik, 26(1918) str. 39–41. — F. Fancev: O Stjepanuši fra Stipana Jajčanina. Ibid., 32(1924) str. 38–44, 108–114. — V. Premuda: Nešto o Stipanuši fra Stipana Jajčanina. Franjevački vijesnik, 48(1941) 2/3, str. 82–90. — I. Pederin: Pojam jezičnog i književnog standarda kod bogoljubnog bogoslovca Stipana Margitića Jajčanina. Kritika, 4(1971) 17, str. 211–224. — S. Vukomanović: Jezik Stipana Markovca Margitića. Beograd 1971. — I. F. Jukić: Sabrana djela, 2. Sarajevo 1973, 54–55. — L. Markešić: Vjera i pobožnost katolika u Bosni u spisima »bogoljubnog bogoslovca« fra Stipana Margitića. Kačić, 9(1977) str. 131–139. — I. Gavran: Putovi i putokazi, 2. Sarajevo 1988, 30–34. — J. Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, 1–2. Sarajevo 1990. — M. Karamatić: Franjevačka provincija Bosna Srebrena. Sarajevo 1991. — A. S. Kovačić: Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo 1991. — M. Tatarin: Od svita odmetnici. Split 1997. — L. Markešić: Marija u propovijedima fra Stipana Margitića. Bosna Franciscana, 10(2002) 16, str. 157–172. — P. Knezović: Margitićev latinski tekst iz 1704. otisnut bosanicom. Croatica Christiana periodica, 29(2005) 56, str. 45–50. — Isti: Fra Stjepan Margitić. U: Izabrana djela. Sarajevo—Zagreb 2015, 5–25. — Zbornik o Stipanu Margitiću. Zagreb—Mostar 2015.
Tea Rogić Musa (2021)
