MATIČEVIĆ, Davor, povjesničar umjetnosti, kustos i likovni kritičar (Split, 5. VIII. 1945 — Zagreb, 13. V. 1994). U Zagrebu završio gimnaziju 1964. te studij povijesti umjetnosti i arheologije na Filozofskom fakultetu 1969. Od 1970. kustos u Galerijama grada Zagreba – Gradskoj galeriji suvremene umjetnosti, u kojoj je od 1983. voditelj Centra za fotografiju, film i televiziju te od 1991. do kraja života njezin ravnatelj. Zainteresiran za inovativne umjetničke pristupe, urbane intervencije, konceptualnu umjetnost i nove medije, u 1970-ima istaknuo se promoviranjem umjetnika nove umjetničke prakse. Među prvima prepoznao je pojavu nove slike u hrvatskom slikarstvu 1980-ih, pratio je područje dizajna i vizualnih komunikacija, arhitekturu i urbanizam, a osobit senzibilitet pokazao za fotografiju. Na tragu ideje o povezivanju umjetnosti sa životom, glasovitom izložbom Mogućnosti za 1971 (1971) uveo je nov koncept izložbe – privremenih intervencija u javnom prostoru, nastavljen srodnim izložbama Mogućnosti za ʼ72 (1972) te Plastex-art ʼ75 (1975). Samostalno i u suradnji u Galeriji je priredio mnogobrojne izložbe domaćih i inozemnih umjetnika, dizajnera, arhitekata i urbanista (B. Vazan, 1971; Marina Abramović, 1974; I. Kožarić, 1975; D. Martinis, 1975, 1990; B. Bućan, 1976, 1993; R. Delalle, 1976; Sanja Iveković, 1976; G. Žuvela, 1976; I. Čižmek, 1977; V. Gudac, 1977; M. Glaser, 1979; H. Haacke, 1980; M. Jevšovar, 1980, 1993; M. Stilinović, 1980; Duba Sambolec, 1982; L. Fontana, 1983; Ž. Kipke, 1983; D. Sokić, 1983, 1986; M. Bijelić, 1984; S. Drinković, 1984; Zvjezdana Fio, 1984; Vesna Popržan, 1985; A. Rašić, 1986; Branka Uzur, 1988; Dubravka Rakoci, 1991) te autora u području fotografije (I. Posavec, 1985; M. Vesović, 1985, 1988; R. Capa, 1986; E. Salomon, 1987; R. Mapplethorpe, 1988; J. Klarica, 1991; J. Sudek, 1991), koju je kao medij afirmirao u okviru djelatnosti Centra. Širinu interesa pokazao je samostalno i u suradnji organiziranim tematskim izložbama, među kojima 10 godina suvremene zagrebačke karikature (1974), Studio za novi strip – Lučani (1979), Pojedinosti – zagrebački arhitekti (1982), Neki primjeri akta kao teme u hrvatskoj umjetnosti od Bukovca do Gotovca i dalje (1988) i Sandwich – zbrajanje znakova kao strategija otpora (1991), istaknuvši se kao inicijator i suautor prvoga izložbenoga pregleda povijesti moderne i suvremene fotografije u Hrvatskoj (Hrvatska fotografija od tisuću devetsto pedesete do danas, 1993). I u drugim je prostorima bio autor i suautor izložba, individualnih (Nada Orel, Zagreb 1981; Bućan, Zagreb 1982, 1987, 1989, 1991, Sarajevo 1985, Rovinj 1987, 1993; Kožarić, Zagreb 1984, Šibenik 1986; Drinković, Ljubljana 1989) i tematskih (Muzejski plakat između dosega, potreba i mogućnosti, Zagreb 1982; Prema novoj slici, Split 1982; Umjetnost – kritika usred osamdesetih, Sarajevo 1986; EgoEast – hrvatska umjetnost danas, Zagreb 1992). Predstavljao je domaće umjetnike na inozemnim izložbama (Aspekti suvremene jugoslavenske umjetnosti, Beč 1975; Secesijsko oblikovanje plakata i knjige u Hrvatskoj, Mainz 1975; Gorgona, Dijon 1989; Meandar – varijacija motiva, Stuttgart 1994) i velikim manifestacijama (bijenala u São Paulu 1981. i Veneciji 1984, Trigon u Grazu 1981). Pratio angažirano od pol. 1960-ih suvremena umjetnička zbivanja te objavljivao likovne kritike i eseje u periodicima (Polet, 1966, 1968; Studentski list, 1966–71; Dizajn, 1967; Novine: katalog Galerije Studentskog centra, 1970–72; Čovjek i prostor, 1971–75, 1984; Pitanja, 1971; Sinteza, Ljubljana 1971–74, 1976–78; Telegram, 1972; 15 dana, 1974; Spot, 1975; Moment, Beograd 1989; Kontura, 1993); dao prijedlog periodizacije opusa J. Knifera (Život umjetnosti, 1990). Pisao je tekstove u izložbenim katalozima, među ostalim u katalogu Nova umjetnička praksa 1966–1978 (Zagreb 1978) – ističući društvene aspekte umjetničkoga djelovanja, donio prvi pregled intervencija u urbanim prostorima učinjenih radi kvalitativne promjene života u zajednici – i Inovacije u hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina (Zagreb 1982). Posmrtno mu je tiskan izbor priloga (Suvremena umjetnička praksa. Ogledi 1971–1993. Zagreb 2011) i o njem priređena izložba u MSU u Zagrebu (2023).
LIT.: Z. Mihočinec: (Razgovor). Kontura, 1(1991) 2, str. 4–6. — (Nekrolozi): D. Jendrić, Večernji list, 38(1994) 18. V, str. 41. — I. Župan, Danas, 2(1994) 72, str. 55. — V. Babić: Umjetnost kao način života. Vijenac, 19(2011) 461, str. 23. — I. R. Janković: Uvod. U: Suvremena umjetnička praksa. Zagreb 2011, 13–16. — I. Bago: Dematerijalizacija i politizacija izložbe. Primjeri kustoske prakse kao antikapitalističke institucionalne kritike u Jugoslaviji tijekom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 2012, 36, str. 237, 245. — J. Galjer: Kritika na djelu u hrvatskoj umjetnosti 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća. Ibid., str. 223. — I. Loinjak: Neki aspekti likovne kritike s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina. Artos, 2015, 2 (https://hrcak.srce.hr/file/199760; 23. XI. 2022). — Zagreb – Queering the Museum. DIK Fagazine, 2016, 10, str. 26–81, 135–151. — Što je moglo, a sad više ne može (katalog izložbe). Split 2018. — A. Ereš: Jugoslavija na Venecijanskom bijenalu (1938–1990). Novi Sad 2020. — V. Barić (V. Ba.): Prva javna žrtva AIDS-a u Hrvatskoj. Otvorena izložba posvećena Davoru Matičeviću. tportal.hr, 15. XI. 2023 (tportal.hr/kultura/clanak/prva-javna-zrtva-aids-a-u-hrvatskoj-otvorena-izlozba-posvecena-davoru-maticevicu-20231115; 20. XII. 2023).
Ivana Mance Cipek (2025)
