MATOČEC, Mara

MATOČEC, Mara (Marija), društvena djelatnica i pučka spisateljica (Drnje, 12. IX. 1885 — Korija kraj Virovitice, 8. V. 1967). Pučku školu završila u Đurđevcu 1896. Na poziv S. Radića upućen ženama, javila se u Domu (1915) te u međuraću djelovala u HPSS, odn. H(R)SS; u stranački GO uključena 1919. Zauzimajući se za pravo glasa žena i promjenu nasljednoga prava, nastupala na stranačkim skupštinama u Zagrebu i Koprivnici 1919–21. Od Radića se udaljila zbog priznanja Vidovdanskoga ustava i sporazuma s Narodnom radikalnom strankom 1925, u rad HSS odn. SDK ponovo uključila 1927. Ne naslijedivši imetak za I. svjetskoga rata stradala supruga i živeći u oskudici, u Koriji se nastanila 1927. na poticaj Đ. Basaričeka, kojemu je pomagala u kolonizaciji novih naselja u Slavoniji (o teškoćama kolonista pisala u Narodnom napretku, 1934, 23–24; 1935, 9); nakon njegova ubojstva 1928. vodila akciju podizanja spomenika (u reljefu uklesana njezina posveta). U Koriji je među ostalim opismenjivala sumještane te vodila ženski zbor i amatersku kazališnu družinu, za koju je u 1930-ima napisala i režirala desetak pučkih igrokaza (katkad i nastupala); izvođeni su mahom u Podravini i Hrvatskom zagorju kao dio programa Seljačke sloge, u kojoj je iznimno aktivna nakon obnove 1935 (u središnjoj upravi od 1928, članica Upravnoga odbora od 1936). Zapaženiji joj je realistični igrokaz Povratak iz grada u selo, prikazan i u Zagrebu 1937. U drugoj pol. 1930-ih uz Podravinu, Hrvatsko zagorje, Zagrebačko prigorje i Slavoniju obilazila i Dalmatinsku zagoru te Bosnu, radeći na opismenjivanju i uključivanju žena u seljački pokret. U Zagrebu otvorila Prvi ženski seljački kongres 1937, o položaju žena na selu govorila i u Pučkom učilištu 1936. te Novinarskom domu 1937. i 1939. Za II. svjetskoga rata distancirana i od ustaša i od partizana. Pribivala skupu dijela prvaka HSS u zagrebačkom hotelu »Esplanade« u rujnu 1945, potom se povukla iz javnoga života. Pjesmama, crticama, pripovijetkama te raznovrsnim drugim prilozima surađivala glavninom u stranačkim i stranci bliskim izdanjima (Dom, 1917, 1928–29, Slobodni dom, 1920, 1923, Seljački dom, 1936–37, 1939–41; Božićnica, kalendar, 1924, 1931, 1934, 1936, 1938, 1941–42; Seljačka prosvjeta, 1926–29; Evolucija, 1933–34, 1936; Narodni napredak, 1934–35, 1939–40; Seljački svijet, 1934–35; Naša žena, 1935–37; Seljačka sloga, 1936–41; Zbornik hrvatskih seljaka, 1–2. Zagreb 1936–1938; Mladost – radost. Zagreb 1938); pisala i u Napretkovoj božićnoj knjizi (1935–41), Napretkovoj uskrsnoj knjizi (1935–37, 1940) i Napretku (kalendar, 1936, 1938, 1940) te, upoznavši se s Marijom Jurić Zagorkom, u Ženskom listu odn. Novom ženskom listu (1938) i Hrvatici (1939–40). Uz domoljubne i zavičajne motive, u pjesmama ponajviše tematizirala siromaštvo i propast seljaka (Siromah. Seljački svijet, 1934, 5; Mome selu. Naša žena, 1935, 9; Milo moje selo. Ibid., 1935, 49); pjesma posvećena M. Pavleku Miškini iz 1942. tiskana u Kalendaru Hrvatski glas (Winnipeg 1957). Izbor iz radova skupljen joj je u knjigama Mara Matočec Mire Kolar-Dimitrijević (Koprivnica—Zagreb 1993) i Sabrana djela Mare Matočec (Zagreb 2017). Uvrštena u antologije Lirika đurđevačke Podravine (Đurđevac 2003) i Krist u hrvatskom pjesništvu (Split 2007). Ostavština joj se čuva u obitelji. U Koriji joj je podignuto spomen-obilježje s brončanim reljefom (J. Šimić, 2009), izrađen joj je portret u ulju (M. Kovačević, 2010). O njoj je snimljen dokumentarni film Mara Matočec. Prva hrvatska političarka (Nada Prkačin, HRT, 2011). Posvećen joj je kolokvij u Đurđevcu 2017. Koprivničko-križevačka županija od 2013. dodjeljuje po njoj nazvanu nagradu za promicanje ljudskih prava.