MATOŠEC, Milivoj, romanopisac, TV urednik i scenarist (Zagreb, 10. VIII. 1929 — Zagreb, 30. VI. 1982). U Zagrebu završio gimnaziju 1948. i studij na Pravnom fakultetu 1953. Kotarski službenik u Donjoj Stubici 1954–55, urednik kulturne rubrike u Vjesniku 1956–58. i Vjesniku u srijedu 1958–60, dramaturg na Radio-Zagrebu 1960–64, urednik u nakladnoj kući Stvarnost 1964. te urednik i scenarist u Programu za djecu i mlade TV Zagreb od 1965. do kraja života (urednik Programa 1979–82). Pripovijetke, humoreske, ulomke iz djela i književne osvrte, rjeđe reportaže i filmske članke tiskao u periodicima Omladinski borac (1950–52; Novine mladih, 1955–56), Horizont (1951–53), Novela film (1953–58; urednik 1953), Globus (1954–56), Džepni magazin (1956), Kerempuh (1956–58; urednik 1956), Narodni list (1956), Socijalna misao (1956), Večer (Maribor 1956–57), Vjesnik (1956–58, 1960–61, 1964), Pionirújság (Novi Sad 1957–58), Plavi vjesnik (1957, 1960), Rukovet (Subotica 1957), Večernji vjesnik (1957–58), Vetrenjača (Beograd 1957), Vjesnik u srijedu (1957), La Voce del popolo (1957, 1963), Kalendar Ježa (Beograd 1958, 1960), Mi mladi (1958–61), Prisutnosti (1958), Jež (Beograd 1959–60), Naša djeca (1959), Jugoslavia fervojisto (1961), Male novine (1961–63, 1973–74, 1985), Oslobođenje (1962), Večernji list (1964), Pionirski list (Ljubljana 1965), Radost (1965–66, 1975, 1979–82), Telegram (1965–66), Vjesnik Djeda Mraza (1965–66), Zmaj (Beograd 1965, 1967, 1969, 1973), Mala štampa (1967), Naši pionieri (Bački Petrovac 1967), Trudbenik (Skoplje 1972), Poletarac (Beograd 1973), Smilje i bosilje (1973–74), Umjetnost i dijete (1973, 1979), Razvigor (Skoplje 1977–78), Modra lasta (1979), Klasje (Kikinda 1980) i Putevi (1980); uređivao Horizontov zabavnik (1953). Uz I. Kušana, imao vodeću ulogu u suvremenoj hrvatskoj dječjoj književnosti, obogativši lovrakovski kanon psihološkom obradbom likova, složenijom kompozicijom te specifičnim jezikom i stilom. Prvim romanom Tragom brodskog dnevnika (1957) kao glavna obilježja svojega umjetničkoga rukopisa najavio je raskid s tradicijom tendenciozne poučnosti, topos tajne odn. zagonetke kao jedan od ključnih strukturnih segmenata te realistično oblikovane protagoniste smještene u gradsko okružje. Junaci su njegovih djela nestašni dječaci skloni tajanstvenim, nerijetko i opasnim pustolovinama, pri čem Matošec, suprotno uvriježenomu pristupu koji inzistira na traganju za razrješenjem tajne, naglašuje domišljatost i razigranost dječjih pothvata. Utvrdivši pustolovnost kao stožerni element i u romanima Posada oklopnog vlaka (1959) i Dječak u čamcu (1969), status dječjega klasika stekao je detekcijskim romanima u kästnerovskoj maniri, Tiki traži neznanca (1961) i Strah u Ulici lipa (1968, nagrade Mlado pokoljenje i »Grigor Vitez«), te znanstvenofantastičnim Suvišan u svemiru (1961). Inovativno u cjelokupnu opusu oblikujući autonoman dječji lik, u djelu Tiki traži neznanca napose uspjelo kreirao je lik Tikija, koji oponašanjem urbane supkulture najavljuje junake dječje »proze u trapericama«, a napetom se pričom poslužio kao sredstvom prenošenja temeljne poruke djela. Vještinu filmske izmjene brzih, kratkih prizora s paralelnim montažama iskazao je i u svojem najpopularnijem romanu Strah u Ulici lipa. U njem dinamiku radnje osvježuje sugestivno profiliranim likom Mungosa, koji otkriva da je dosjetljivi i grubi dječak što terorizira drugu djecu zapravo neshvaćeni osamljenik, te potvrđuje jedinstvenu sposobnost kreiranja dječjega diskursa, postižući proznu živost humorom, efektnim dijalozima i blagom ironijom. Među znanstvenofantastičnim romanima, tj. hibridima dječjega realističnoga i pustolovnoga romana te iracionalne priče (Kapetan Tornado, 1962, Nagrada Mlado pokoljenje; Admiralov otok, 1963; Putovima gospodina Foga, 1965; Okuka na Zlatnoj rijeci, 1973, Nagrada »Ivana Brlić-Mažuranić«; Tri kapetana traže blago, 1976; Slučaj Č, 1978), u kritici je najhvaljeniji Suvišan u svemiru, u kojem se u vizionarskom prikazu budućnosti kroz lik dječaka Pere propituju mnogobrojne društvene konvencije i egzistencijalne teme. Objavio i romane Veliki skitač (1965), potresnu dječju ratnu povijest, Dječak sa Sutle (1975), romansirani odsječak djetinjstva J. Broza, o kojem je tiskao i publicističko izdanje Heroj Tito (1973), te zbirku pripovijedaka Pustolovina u dimnjaku (1977). Izdao mnogobrojne slikovnice i priče, prevođene najčešće na slovenski (Neposlušni robot, 1961, Kip i Kap, 1969, Zebre lete na jug, 1981, Nestašni Valentin, 1982 – sve u Zagrebu; Zašto Murgoš plače. Zagreb—Ljubljana 1967). Ulomcima iz djela i pričama uvršten je u izdanja Priče za najmlađe (1978), Prozori djetinjstva, 1–2 (1991), Primjeri iz dječje književnosti (1996) i Kazališni vrtuljak (1997) te u izbor Hrvatski dječji pisci (Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/II, 1991); sve tiskano u Zagrebu. Potpisivao se i inicijalima, Miljenko Mažur i Macus. Autor je više od 50 radijskih drama, koje su mu često bile polazište za romane; na Radio-Zagrebu emitirane su uz ostalo Čovjek koji se zove Morton (1957), Tamo odakle se očevi ne vraćaju (1960, nagrada JRTV), Čovjek na obali (1961), Vuk nikada ne kuca (1961, nagrada JRTV), Dan okrenut naopako (1962), Srndać sa srebrnim rogovima (1962, nagrada JRTV), Rob narednika Šviga (1964), Unuk bez djeda (1964, nagrada JRTV), I bio jedan pas (1965, nagrada JRTV), Zlatokosi (1968), Na kraju priče početak (1975) i Dan bez neba (1977). Zaslužan za razvoj i popularnost dječjega TV programa, bio je među ostalim scenarist serija Udruženje radoznalih (1965–68), Velika mala pričaonica (1969), Pričamo priču za vas (1983) i Sretni ljudi (1983) te urednik serija Bistrooki (1972–75), Čapekove bajke (1974) i Zlatna nit (1976–78). Napisao i scenarije za TV drame Hamilkar s one strane (Višnja Lasta, 1968) i Ratnici i bosonogi (Ljiljana Biluš, 1969) te serije Blago kapetana Parangala (D. Švarc, 1970) i Nepokoreni grad (epizoda Čamac na Kupi, Ž. Belić, 1982). U Zagrebu su mu uprizoreni drama Kobac nije sam (Zagrebačko kazalište mladih 1959), u Malom kazalištu »Trešnjevka« glazbeni igrokazi Blago kapetana Parangala (1972, adaptacija L. Vindakijević, glazba N. Kalogjera), Volim te (1973, s M. Kušecom i Adelom Dobrić, glazba A. Dobrić), Čovjek s kovčegom (1974) i Slučaj Č (1978, glazba P. Gotovac; snimljeno na LP ploču, Jugoton, 1979), u Zagrebačkom kazalištu lutaka Dječak sa Sutle (Djetinjstvo u Kumrovcu, 1981, adaptacija M. Pašiček) i u Gradskom kazalištu »Žar ptica« Strah u Ulici lipa (2008, adaptacija O. Frljić). Prema romanima snimljeni su za TV Zagreb serije Veliki skitač (I. Vrbanić, 1969), Oklada stoljeća (Švarc, 1971, prema Putovima gospodina Foga) i Strah u Ulici lipa (J. Šego, 1975) te film Dječak sa Sutle (J. Marušić, 1987).
DJELA: Tragom brodskog dnevnika. Beograd 1957, Sarajevo 1965 (dva izd.), 1967 (dva izd.), Zagreb 1977 (albanski prijevod Prishtinë 1960, ruski prijevod Moskva 1960, mađ. prijevod Novi Sad 1961, slov. prijevod Ljubljana 1961, rumunjski prijevod Bucureşti 1964, makedonski prijevod Skopje 1965). — Posada oklopnog vlaka. Beograd 1959, Zagreb 2005, 2006; CD 2016, 2017. — Suvišan u svemiru. Beograd 1961, 1966², Zagreb 1986 (4 izd. do 2006); slov. prijevod Ljubljana 1963, rumunjski prijevod Bucureşti 1982; CD 1992. — Tiki traži neznanca. Zagreb 1961 (9 izd. do 2006), Varaždin 2012 (slov. prijevod Maribor 1962, mađ. prijevod Novi Sad 1963); CD 2012. — Kapetan Tornado. Beograd 1962, 1964 (albanski prijevod Prishtinë 1963, makedonski prijevod Skopje 1966, poljski prijevod Warszawa 1966). — Admiralov otok. Zagreb 1963. — Putovima gospodina Foga. Zagreb 1965. — Veliki skitač. Zagreb 1965, 1972² (slov. prijevodi Maribor 1963, Ljubljana 1972, mađ. prijevod Novi Sad 1965). — Strah u Ulici lipa. Zagreb 1968 (20 izd. do 2007), Beograd 1978 (7 izd. do 1984), Sarajevo 1989, Wuppertal 1995, Varaždin 2009 (7 izd. do 2022); mađ. prijevod Újvidék 1969, slovački prijevodi Nový Sad 1970. i Bratislava 1971, njem. prijevod Wien 1977; CD 2010, 2014. — Dječak u čamcu. Sarajevo 1969 (dva izd.); slov. prijevod Ljubljana 1968. — Heroj Tito. Zagreb—Ljubljana 1973, Zagreb 1977², 1980³, Petrinja 1981, Gospić—Zagreb 1982 (slov. prijevodi Zagreb—Ljubljana 1973, Zagreb 1977², 1980³, Gospić—Zagreb 1982). — Okuka na Zlatnoj rijeci. Zagreb 1973, 1979². — Dječak sa Sutle. Zagreb 1975 (7 izd. do 1990); slov. prijevod Ljubljana 1976 (5 izd. do 1983), mađ. prijevod Újvidék 1976, albanski prijevod Prishtinë 1977, slovački prijevod Nový Sad 1977, makedonski prijevod Skopje 1978. — Tri kapetana traže blago. Zagreb 1976. — Pustolovina u dimnjaku. Zagreb 1977. — Slučaj Č. Zagreb 1978. — Strah u Ulici lipa. Priče o Valentinu. Sarajevo 1980, 1986², 1990³.
LIT.: (O knj. Tragom brodskog dnevnika): Ž. Jović, Književne novine (Beograd), 8(1957) 43/44, str. 8. — P. S. Perović, Politika (Beograd), 54(1957) 16. VI, Pr., str. 3. — (O knj. Posada oklopnog vlaka): S. Lebedinski (S. L.), Ibid., 56(1959) 24. V, Pr., str. 2. — S. Cucić, Iz dečje književnosti, 2. Zrenjanin 1974, 135–136. — (O knj. Suvišan u svemiru). Ž. Jovanović, Borba (Beograd), 26(1961) 21. V, str. 10. — I. Kajan, Oko, 13(1986) 374, str. 20. — (O knj. Strah u Ulici lipa): A. Nazor, Telegram, 9(1968) 446, str. 4. — B. Glumac, Umjetnost i dijete, 1(1969) 1, str. 67. — M. Babinka, Nový život (Nový Sad), 23(1971) 1, str. 77–78. — D. Jeknić, Dalje, 9(1990) 31/32, str. 161–163. — M. Crnković: Patriotizam u novijoj dječjoj književnosti. Umjetnost i dijete, 2(1971) 11/12, str. 29. — V. Tenžera: (O knj. Veliki skitač). Ibid., 5(1973) 24/25, str. 76. — (O knj. Dječak sa Sutle): M. Demák, Nový život, 29(1977) 4, str. 383–384. — Z. Turjačanin, Riječi, 6(1978) 1, str. 83–85. — (Nekrolozi): Vjesnik, 43(1982) 1. VII, str. 6. — A, Večernji list, 26(1982) 1. VII, str. 9. — (lk), Oko, 10(1982) 269, str. 8. — I. Kušan: Tragom Milivojeva stvaralačkog dnevnika. Umjetnost i dijete, 14(1982) 82, str. 56–58. — I. Zalar: Dječji roman u hrvatskoj književnosti. Zagreb 1983. — M. Idrizović: Hrvatska književnost za djecu. Zagreb 1984. — M. Crnković: Dječja književnost. Zagreb 1990. — S. Hranjec: Hrvatski dječji roman. Zagreb 1998. — N. Vončina: Emisije RTV Zagreb 1964–1971. Zagreb 2005. — N. Kalinić Ahačić: Puni ekrani. Zagreb 2008. — D. Zima: Kraći ljudi. Zagreb 2011. — I. Duda: Danas kada postajem pionir. Zagreb—Pula 2015, 139–140, 142.
Martina Kokolari (2023)
