MEJOVŠEK, Damir

traži dalje ...

MEJOVŠEK, Damir, glumac (Metković, 7. V. 1933 — Zagreb, 23. VI. 2006). U Zagrebu završio gimnaziju 1954. i diplomirao na ADU 1980. Ondje učio pjevanje u Z. Šira, kao dječak nastupao u »Dječjem carstvu«, 1954. priključio se Malomu dramskomu studiju te statirao u zagrebačkom HNK, gdje je 1955. debitirao u ulozi Paža (G. B. Shaw, Sveta Ivana). U Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija« angažiran 1962–66 (otpušten zbog neslaganja s repertoarnom politikom) i 1976–79 (u međuvremenu povremeno gost), u zagrebačkom HNK od 1979. do umirovljenja 1996 (s prekidom 1991–92); nastupao do 2002. U »Komediji« je u operetama i mjuziklima bio Urbain (J. Offenbach, Pariški život, 1962), Zenzo i Šjor File (I. Tijardović, Splitski akvarel, 1963, 1975, i Mala Floramye, 1965), Delacqua (J. Strauss ml., Noć u Veneciji, 1963), Wilhelm Giesecke (R. Benatzky, Kod bijelog konja, 1964), Vojvoda od Toscane (F. von Suppé, Boccaccio, 1964), Bébert (A. Breffort, Slatka Irma, 1965), Ala Vunja (S. Albini, Barun Trenk, 1965), Wurtzinger (I. Kálmán, Grofica Marica, 1965), Stric (M. Grgić i A. Kabiljo, Ivan od leptira, 1976), Erasmo Gattamelata (B. Senker, T. Mujičić, N. Škrabe i P. Gotovac, Novela od stranca, 1977), Matija Punczer (I. Krajač, K. Metikoš i M. Prohaska, Grička vještica, 1979) i Andro Škvorac (Krajač i Z. Tanodi, Crna kraljica, 1995), u dramskom pak repertoaru Agaton Arsić (B. Nušić, Ožalošćena porodica, 1963), Niko (M. Držić, Skup, 1966), Žagar (J. Horvat, Prst pred nosom, 1975), Al Lewis (N. Simon, Zlatni dečki, 1976), Ferdinand Havliček (Ö. von Horváth, Tamo amo, 1977), Grga Kosić (J. Freudenreich, Graničari ili Proštenje na Ilijevu, 1978) i Philémon (J. Anouilh, Sastanak u Senlisu, 1982). Glumačko i pjevačko umijeće potvrdio je ulogom mljekara Tevjea u mjuziklu Guslač na krovu (J. Stein i J. Bock, 1970. i 1990), koju je odigrao oko 350 puta. U HNK tumačio uglavnom srednje i manje uloge; bio je Kuhar (B. Brecht, Majka Courage i njena djeca, 1979), Švabo (A. Cesarec i V. Gerić, Zlatni mladić, 1980), Masnov (M. Krleža i G. Paro, Banket u Blitvi, 1981), Grum (Z. Majdak, Hrvatska kuhinja, 1983), Pukovnik de Malocchio (Krleža, Galicija, 1983), Azazello (M. A. Bulgakov, H. Popescu i A. Baleanu, Majstor i Margarita, 1985), William Dudgeon (G. B. Shaw, Đavolov učenik, 1989), Nestor (W. Shakespeare, Troilo i Kresida, 1990) i Djed (T. Vinterberg, M. Rukov i B. Hansen, Proslava, 2002). Temperamentan, izražajan glumac krupne pojave i snažna glasa, podjednako je uspjelo oblikovao komične, tragične i groteskne likove te ostvario više od 200 uloga, a zapamćen je i po efektnim glumačkim krokijima. Nastupao i u Malom kazalištu »Trešnjevka« (Guliver, J. Pehr, L. Spačil i J. Strěda, Guliver među lutkama, 1971), Glumačkoj družini »Histrion« (Pozzo, S. Beckett, U očekivanju Godota, 1985; Kukmica pl. Kalnički, Marija Jurić Zagorka, Z. Vitez i B. Vujčić, Tajna Krvavog mosta, 1998) i Dramskom kazalištu »Gavella« (Bopčinski, N. V. Gogolj, Revizor, 1986) te na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje se istaknuo manjim ulogama u glasovitim ambijentalnim predstavama (Krleža, Prvi čuvar groba, Aretej ili Legenda o svetoj Ancili, Rajskoj Ptici, 1972, i Kormilar, Kristofor Kolumbo, 1973) te kao Pastir (Sofoklo, Kralj Edip, 1976) i Kiklop (Euripid i M. Carić, Kako je Odisej susreo Kiklopa, 1976). Aktivan na RTV Zagreb, osobito za prekida kazališnoga angažmana. Na TV vodio zabavne emisije (TV magazin, 1970) te glumio u serijama i filmovima (Dva bijela hljeba i Pred smrt, 1964, i San, 1965, D. Marušić; Kad je mač krojio pravdu, A. Marti, 1967; Neobičan događaj u Fort Paxtonu, Ž. Drakulić, 1969; Reakcionari, V. Štefančić, 1975; Putovanje u Vučjak, E. Galić, 1986; Novogodišnja pljačka, 1997, i Ajmo, žuti!, 2001, D. Žarković), osobito zapaženo u dječjim serijama (Mornar na triciklu, D. Vizek, 1967; Velika mala pričaonica, 1969, i Bistrooki, 1972–75, Višnja Lasta), stekavši veliku popularnost ulogom lopova Šećerka u Udruženju radoznalih (T. Globočnik, B. Makarović i dr., 1965–68). Na Radio-Zagrebu glumio u dramama te vodio zabavne emisije, emisije o prometu i turizmu (Radio križaljka, Vesela večer, U osam na vikend, Za vas u prometu) i autorsku Radio-dobermani; izvedena mu je drama Obična smrt Jima Custera (1969), u kojoj je i glumio. Nastupao u sporednim ulogama u koprodukcijskim filmovima i serijama (The Winds of War, D. Curtis, 1983; The War Boy, A. Eastman, 1985); rjeđe glumio male uloge u hrvatskim filmovima (Pont Neuf, Ž. Senečić, 1997). Posuđivao glas likovima u animiranim serijama i filmovima (Štrumpfovi, 1985; Čarobnjakov šešir, M. Blažeković, 1990). Bavio se i novinarstvom; fotoreportažama i vijestima iz kulture surađivao u Večernjem vjesniku, Narodnom listu, Večernjem listu, Plavom vjesniku, Vjesniku i Panorami, uređivao vicoteku u tjedniku Vikend. Objavljene su mu zbirke pjesama o Domovinskom ratu Pakao u obećanom raju (Koprivnica 2001) te kozerija i anegdota pretežno kazališne tematike Anegdothalie (Koprivnica 2013). Kao član HDZ bio zastupnik u Hrvatskom saboru 1990–92. Savjetnik u Ministarstvu obrane RH 1991. Član obnovitelj Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« (Zmaj Neretvanski II) 1990.

LIT.: V. Mađarević: Otvorene igre. Zagreb 1978. — T. Pacek: (Razgovor). Večernji list, 42(1998) 31. VII, str. 38. — L. Zozoli: Damir Mejovšek. U: Portret umjetnika u drami – IV. Zagreb 2000, 38–49. — M. Pavković: (O knj. Pakao u obećanom raju). Hrvatsko slovo, 7(2001) 329, str. 13. — D. Foretić: Hrid za slobodu. Dubrovnik 2002. — M. Jandrić: Guslač na glumačkom krovu. Vjesnik, 64(2003) 21. II, Pr., str. 20–21. — N. Vončina: Emisije RTV Zagreb 1964–1971. Zagreb 2005. — (Nekrolozi): Hrvatsko glumište, 2006, 30/31, str. 95; Hrvatsko slovo, 12(2006) 585, str. 20. — M. Z., Večernji list, 48(2006) 24–25. VI, str. 6. — N. Vončina: Hrvatske TV drame i serije (1956–1971). Zagreb 2011. — Histrion ili autobiografija glumca. Zagreb 2016, 356, 360, 362, 364, 366.
 
Drita Maroshi (2025)

Kratice

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

MEJOVŠEK, Damir. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 8.2.2026. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/mejovsek-damir>.