MELKUS, Dragan (Melkuš; Drago, Dragutin), slikar, kritičar i pisac (Bektež kraj Kutjeva, 28. X. 1860 — Osijek, 5. IX. 1917). Sin graditelja Ruperta, unuk graditelja J. Jambrišaka. Završio nižu gimnaziju u Zagrebu 1875, polazio Umjetničko-obrtnu školu u Beču 1876–78 (M. Rieser). Kao stipendist grada Zagreba i Zemaljske vlade studirao na ALU u Münchenu 1880–84 (A. Gabl, W. Lindenschmidt ml., L. von Löfftz i A. Wagner); prijateljevao i studijski putovao po Njemačkoj i Švicarskoj s C. Blosom, F. von Stuckom i K. Hartmannom, boravio u Parizu te se usavršivao u E. von Gebhardta u Düsseldorfu 1884. U Münchenu izlagao s Društvom umjetnosti 1884–86, otvorio atelijer 1885, a prema nekim se navodima javljao i likovnim prilozima u časopisima Fliegende Blätter i Simplicissimus. U Zagrebu 1882. za pokladni ples dekorirao dvoranu HGZ te izradio plesni red i skice za kostime, 1882–87. izlagao u palači HAZU, prostorijama Odjela za bogoštovlje i nastavu i izlozima trgovina; kratko boravio 1886. u Petrinji, gdje je slikao narodne motive i pejzaže. Vrativši se iz Münchena 1892, bio gimnazijski nastavnik crtanja u Mitrovici do 1904. i Vukovaru 1904–10. te u Osijeku u realnoj gimnaziji 1910–17, usporedno u klasičnoj 1910–14. i u Učiteljskoj školi 1915–16. Putovao je po Ugarskoj (1907, 1909), boravio u Beču (1911), Münchenu (1911, 1914) i Budimpešti (1913). Slikao na tragu münchenskoga akademskoga realizma, uglavnom u ulju, hvaljene žanr-prizore, često anegdotalnih i sentimentalnih obilježja (Kuharica s pečom na glavi, oko 1884; Zadnji oproštaj, oko 1885; Odaliska i Osveta cvijeća, 1886; Starica čita Bibliju, 1894; Djevojka u crvenom kostimu, 1899), portrete (Starac, oko 1883; Starica, oko 1886), sakralne motive (Isus na Križu, oko 1885), krajolike (Zimski motiv iz okolice Petrinje, oko 1886) i mrtve prirode; iz toga su doba i dojmljiv portret nepoznate švedske slikarice Djevojka s rukom na prsima (1884) te slika Kovač (1887, NMMU), ponajbolje ostvarenje hrvatskoga realizma. Inspiriran ravničarskim krajem i rijekama, trajno se potom posvetio pejzažu te ostvario, zaokupljen prikazima atmosfere i svjetlosnih efekata, posebice predvečerja, djela poetična ozračja, među kojima je najpoznatije Slavonska idila (1910, Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku, MLU). U uljima (Promenada u Sremskoj Mitrovici, 1905, Muzej Srijema, Srijemska Mitrovica; Polje poslije kiše, 1911, MLU; Pejzaž s krošnjatim stablom, 1911) i pastelima (Breze uz vodu, oko 1905; Rumeno predvečerje, 1911; Krošnjato stablo u predvečerje; Periferija Osijeka, 1917, MLU) u duhu poentilističkoga slikarstva blizak je simbolizmu i secesiji, osobito pejzažima G. Klimta i skupine Worpswede. Restaurirao 1894. oltarne slike u župnim crkvama u Lovasu te Kukujevcima, Gibarcu, Berkasovu i Sotu. Bavio se i karikaturom, objavljujući je u listu Knut (Mitrovica 1904–06), ilustracijom te opremom knjiga i časopisa. U oblikovanju vinjeta, inicijala i letvica ishodište mu je bila münchenska secesija, a biljne i životinjske motive nerijetko je povezivao s narodnima. U duhu secesije likovno opremio listove Knut (1904–06) i Milodarke (1913–14) te među ostalim samostalno i u suradnji knjige Majčine pripovijesti (1910), Prve trešnje (1912) i Iz cvjetnih lugova (1914) R. F. Magjera, Sa cvjetne obale (1913), Vilin dar (1913), Dedino pričanje (1914), Što sada? (Josipa Glembay, 1914), Za dobru djecu (1914) i Za zimnje večeri (A. Kešuc, 1914), tiskane u Križevcima, te Mi (1910) i Pisma sa ratišta i Slavonsko ratno kolo (P. Dupor, 1916), tiskane u Osijeku. Izradio nacrt za grb i pečat Mitrovice (1894). Samostalno izlagao ondje (1893) i u Osijeku (1905), a skupno na izložbama Društva umjetnosti / Hrvatskoga društva umjetnosti (Zagreb 1902, 1905–06, 1909, Osijek 1911) i Lade (Beograd 1904, Sofija 1906, Zagreb 1908) te u Osijeku na Prvoj umjetničkoj izložbi Kluba hrvatskih književnika (1910) i izložbi Salona Ulrich i knjižare Bačić (1911). Posmrtno su mu priređene izložbe u Osijeku (1917, 1986) i Požegi (2005. s M. Kraljevićem i K. Tomljenovićem), a djela izlagana na skupnim izložbama Pregled naše umjetnosti (1935), 100 godina osječkog slikarstva (1950), Osječko slikarstvo 1900–1916 (1972), Slavonski pejzaž XIX. i XX. stoljeća (1975), Likovna umjetnost Osijeka 1900–1940 (1986) i Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka (2001) u Osijeku, Slikarstvo XIX stoljeća u Hrvatskoj (1961), Zbirka Bauer (1989), Od Babića do Vidovića (1993), Slikarski portreti 19. st. iz fundusa Moderne galerije (1997), Slavonija, Baranja i Srijem (2009), Zagreb – München. Hrvatsko slikarstvo i ALU u Münchenu (2009), Ideal i stvarnost. Prvo zlatno doba mađarskog slikarstva i začeci hrvatske moderne umjetnosti (2024) i Rad – stvaranje i ostvarenje (2025) u Zagrebu te na izložbama likovnih umjetnika gimnazijskih nastavnika ili učenika (Osijek 1966, Srijemska Mitrovica 1988, Vukovar 2000), Plakat und Buchgestaltung der Sezession in Kroatien (Mainz 1975), Hrvatska moderna 1892–1953 (Pečuh 2005), Petrinjska likovna moderna (Petrinja 2013) i Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900 (Zagreb, Beč 2017). — Kroničar osječkoga kulturnoga života, napisao je više od 300 kazališnih i glazbenih kritika te oko 50 književnih i likovnih u skladu s modernističkim strujanjima, glavninom u Narodnoj obrani (Hrvatska obrana od 1914) kao redoviti izvjestitelj 1908–17; ondje pratio i prve kinematografske izvedbe (Dante u kinu i drugo o kinu, 1913, 117; Snob u kinu, 1913, 290; Kinomatske fantazije, 1915, 221). Tekuću je kritiku objavljivao i u periodicima Hrvatska smotra (1908), Hrvatska (1909, 1912–13), Hrvatsko pravo (1909), Hrvatska sloboda (1910‒11), Književni prilog Kluba hrvatskih književnika u Osijeku (1910‒12), Mi (1910), Sriemske novine (1910–12), Agramer Zeitung (1911–12), Neues Tagblatt (1911–12), Hrvat (1914) i Slavonische Presse (1915–16). — Objavio dijelom autobiografske zbirke Moj plavi prijatelj i druge pripovijesti (Osijek 1908) i Djevojka s ljiljanom i druge pripovijesti i feljtoni (Osijek 1914), opremljene vlastitim ilustracijama, u kojima nije uspio nadići konvencionalno realističko pripovijedanje. Pisao o F. T. Marinettiju (Narodna obrana, 1913, 164) te pokušao primijeniti futurizam u pripovijetki Doživljaji gospodina Hilariusa (Hrvatska obrana, 1915, 302). Napisao i šaljivu igru U civilu (izvedena prigodno u osječkom HNK 1915). Crtice, pripovijetke, kozerije, pjesme, pjesme u prozi, feljtoni, prigodni članci i ulomci iz djela tiskani su mu u izdanjima Agramer Tagblatt (1908), Hrvatska smotra (1908), Hrvatski branik (Mitrovica 1908–09, 1911), Narodna (Hrvatska) obrana (1908–17), Sriemske novine (1908‒14), Hrvatska (1909, 1911‒15), Bosanska vila (1910), Hrvatska sloboda (1910‒11), Hrvatsko kolo (1910), Književni prilog Kluba hrvatskih književnika u Osijeku (1910‒15), Mi (Osijek 1910), Slavonische Presse (1910‒17), Uspomeni Stanka Vraza prigodom stoljetnice njegovoga rogjendana (Osijek 1910), Javor (1912), Mitrovački glasnik (1912), Neues Tagblatt (1912), Prosvjeta (1912‒13), Hrvat (1913–14), Milodarke (1913‒14), Tamburica (1913‒14), Mali list (1915), Jadran (Buenos Aires 1918) i Narodna sloga (1924–25). Uvršten u antologije Hrvatska riječ u Srijemu (Zagreb 1995) i Tijelo tvoje duše (Zagreb 2004). U Osijeku 1909. bio suosnivač i 1910‒11. predsjednik Kluba hrvatskih književnika, od 1912. potpredsjednik i umjetnički ravnatelj HPD »Zrinjski«. Za I. svjetskoga rata djelatan u tamošnjoj građanskoj gardi (suosnivač 1914), o aktivnostima koje je pisao u almanahu Osijek i okolica za svjetskoga rata 1914–1915 (Osijek 1915), te u Crvenom križu. Potpisivao se i inicijalima te šiframa D. M-s., Prof. D. M-s., Dragan M-s., -s. i -us. Poprsje u bronci izradio mu je V. Radauš (prije 1945, MLU).
LIT.: (Uz izložbe u Zagrebu): Pozor, 1882, 9. VIII, str. 2. — -a., Narodne novine, 49(1883) 14. VIII, str. 3. — K. Z. T., Hrvatska, 1886, 26. V, str. 3. — (Iz atelijera): Z-a., Ibid., 1887, 22. VII, str. 3. — Hrvatski branik (Mitrovica), 5(1897) 17. IV, str. 3. — M. N-ć., Agramer Tagblatt, 13(1898) 10. XII, str. 5–6. — M. R., Hrvatska domovina, 1898, 25. XI, str. 3. — O. K., Hrvatski branik, 11(1903) 11. II, str. 3. — Sriemske novine, 17(1904) 12. XI, str. 1. — Narodna obrana, 5(1906) 24. VII, str. 1; 6(1907) 16. II, str. 2. — P., Pokret, 4(1907) 14. III, str. 3–4. — I., Narodna obrana, 7(1908) 7. III, str. 2. — -ić., Hrvatsko pravo, 1909, 24. XII, str. 8. — K., Narodna obrana, 8(1909) 22. XII, str. 3. — Sincerus, Ibid., 9(1910) 18. III, str. 3; 17. VIII, str. 1. — I. Spasov, Hrvatski branik, 19(1911) 1. IV, str. 2. — S-r, Prosvjeta, 21(1913) 12, str. 863–864. — J. Belović-Bernadzikowska, Slavonische Presse, 32(1916) 24. XII, str. 4. — X: Zadnji oproštaj. Hrvatska vila, 4(1885) 20, str. 320. — M. Relić: Slika Presv. Trojstva u Kukujevačkoj župnoj crkvi. Katolički list, 45(1894) 19, str. 158–159. — (O knj. Moj plavi prijatelj): J. Belović-Bernadzikowska (B.), Die Drau, 41(1908) 275, str. 6. — Lj. Dlustuš (Lj. D.), Školski vjesnik, 16(1909) str. 374–384. — A. Milčinović (A. M.), Savremenik, 4(1909) 2, str. 110–111. — J. Tominšek, Ljubljanski zvon, 29(1909) 11, str. 694–695. — A. G. Matoš: Izložbene impresije. Hrvatska smotra, 1908, IV/10, str. 192. — (O izložbi Kluba hrvatskih književnika u Osijeku 1910): R. F. Magjer (R. F. M.), Književni prilog Kluba hrvatskih književnika u Osijeku, 1(1910–11) 2/3, str. 64, 67–68. — G. Jeny, Die Drau, 44(1911) 5. I, str. 2–4. — V. K., Agramer Zeitung, 86(1911) 5. I, str. 5. — Dragan Melkus. Slovan (Ljubljana), 9(1911) 3, str. 96. — (O knj. Djevojka s ljiljanom): Lj. Dlustuš (Lj. D.), Narodna obrana, 13(1914) 14. III, str. 1. — m + n, Brankovo kolo (Sremski Karlovci), 20(1914) 8, str. 225. — P. Magerl (Gotalovački), Književne novosti, 1(1914) 11, str. 175. — R. F. Magjer, Slavonische Presse, 30(1914) 61, str. 2–4. — (Uza smrt): Hrvatska, 1917, 8. IX, str. 2; Hrvatska obrana, 16(1917) 6. IX, str. 2–3; Izvještaj Kr. realne gimnazije i s njom spojene Kr. trgovačke akademije u Osijeku, 1917–18, str. 3–4; Slavonische Presse, 33(1917) 7. IX, str. 2. — Lj. Dlustuš (Lj. D.): Hrvatska obrana, 16(1917) 6. X, str. 1–3. — R. F. Magjer (R. F. M.), Ilustrovani list, 4(1917) 46, str. 942–943. — Bibliografija rasprava i članaka LZ, 1–4. Zagreb 1956–1959; 6. 1961; 12–13. 1977–1984; 16–17. 2004. — T. Ujević: Sabrana djela, 7. Zagreb 1965. — M. Flögel: Propovjednik izopćenih. Revija, 26(1986) 5, str. 18–23. — M. Polić: Dobra stara secesija. Glas Slavonije, 43(1986) 9. IV, str. 8. — O. Švajcer: Dragan Melkus. Osijek 1986. — Isti: Slikarstvo Dragana Melkusa. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1988–89, 12/13, str. 301–307. — Isti: Likovna kronika Osijeka 1850–1969. godine. Osijek 1991, 66–67, 69–71, 73, 76–77, 120, 132, 169–170, 199, 211, 233. — G. Gamulin: Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Zagreb 1995. — A. Bogner-Šaban: Kazališni Osijek. Zagreb 1997. — H. Sablić-Tomić i G. Rem: Slavonski tekst hrvatske književnosti. Osijek 2003. — A. Grubišić: Osječka građanska garda u Prvom svjetskom ratu. Osječki zbornik, 27(2004) str. 112, 114, 118. — S. Majer-Bobetko: Glazbeni kritičar Dragan Melkus. U: Glazbeni život Požege. Požega 2004, 15–24. — T. Maroević: Napisane slike. Zagreb 2007. — I. Kraševac, P. Prelog i Lj. Kolešnik: Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu i hrvatsko slikarstvo. Zagreb 2008. — A. Biskupović: Kazališna kritika Dragana Melkusa u Narodnoj / Hrvatskoj obrani od 1909. do 1917. Krležini dani u Osijeku 2011. Zagreb—Osijek 2012, 111–126. — F. Dulibić: Majstor secesijske vinjete. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 2012, 36, str. 211–218. — S. Bjedov: Likovna sekcija Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku. Osječki zbornik, 31–32(2015) str. 59–68. — Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900 (katalog izložbe). Zagreb 2017, 58, 100, 107, 275, 284, 296. — Z. Živaković-Kerže: Osječki gimnazijski profesori njemačkoga podrijetla. Godišnjak Njemačke zajednice, 27(2020) str. 18–21. — P. Vugrinec: Hrvatsko slikarstvo simbolizma i secesije. Zagreb 2023.
Ivan Krašnjak i Tea Rogić Musa (2025)
