MENAC, Antica

MENAC, Antica, filologinja, leksikografkinja i prevoditeljica (Split, 11. VII. 1922 — Zagreb, 24. IV. 2020). Kći publicista i leksikografa J. Guića. Završila gimnaziju u Splitu 1940, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala 1948. slavistiku i doktorirala 1959. tezom Besprijedložne i prijedložne konstrukcije s vremenskim značenjem u suvremenom ruskom i hrvatskosrpskom jeziku. Lektorica u listovima Slobodna Dalmacija 1944–45. u Splitu i Naprijed 1945–48. u Zagrebu, gdje je u nakladnom poduzeću Glas rada uređivala književna izdanja 1948–49. Na katedri za ruski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu asistentica od 1949, docentica od 1961, izvanredna profesorica od 1966, redovita od 1973. do umirovljenja 1985. Usavršivala se na Sveučilištu u Moskvi 1957. Bavila se fonetikom i sintaksom, leksikologijom, frazeologijom, leksikografijom te kontrastivnim i kontaktnim jezikoslovljem. Sastavila je priručnike Ruski jezik na pločama. Izgovor i intonacija s recitacijama (Zagreb 1958), Audio-vizuelni tečaj ruskog jezika (1–2. Zagreb 1961–1964), Ruski – audiovizuelna metoda (1–2. Zagreb 1963–1964, franc. izd. Paris—Bruxelles—Montréal 1962–1967; engl. izd. London 1963, 1. New York 1962, Philadelphia—New York 1962; švedsko izd. Stockholm 1964) i Zorovo-sluhovyj kurs ukraïns’koï movy (Zagreb 1965; suautorica), za studente rusistike Očerki po fonetike russkogo jazyka (Zagreb 1965) i Leksika i frazeologija sovremennogo russkogo literaturnogo jazyka (Zagreb 1971; suautorica), te udžbenike Davajte govorit’ i čitat’ po-russki za srednje škole (Zagreb 1966, 8 izd. do 1987), s uputama za nastavnike i vježbenicama, i za osnovnu Govorite s nami (Zagreb 1979, 7 izd. do 1985; suautorica), s radnom bilježnicom. Osobito je zaslužna za promicanje frazeološke discipline i afirmaciju tzv. zagrebačke frazeološke škole; na temeljima ruskih teorijskih postavka, na poč. 1970-ih među prvima se počela baviti frazeološkim istraživanjem hrvatskoga, zatim i drugih slavenskih i europskih jezika, proučavajući građu i izrađujući frazeološke rječnike, od kojih su mnogi prvi takve vrste u nas te vrijedan prinos u međunarodnim okvirima. Istraživala je strukturu frazema (Jezik, 1970–71), internacionalne frazeme (Strani jezici, 1972), posuđene elemente u ruskoj i hrvatskoj frazeologiji (VII međunarodni kongres slavista. Zagreb 1973) te frazeme sa sastavnicom kraj/konac u različitim jezicima (Strani jezici, 1976), tematizirala kriterije frazeološke klasifikacije (Filologija, 1978) i sinonimije u ruskome i hrvatskome (Ibid., 1979); te je i druge radove, uglavnom o frazeologiji u leksikografiji i književnosti, skupila u sveučilišnom priručniku Hrvatska frazeologija (2007), u kojem je hrvatsku frazeologiju teorijsko-metodološki razradila i u odnosu na druge jezike. Napisala poglavlja o tautološkim frazeoshemama u knjizi Iz frazeološke problematike (Zagreb 1980; urednica) i o moru u hrvatskoj frazeologiji u knjizi Frazeološka simfonija (Ljubljana 2013). Osobit su joj prinos leksikografiji suautorski rječnici pionirskoga značenja – Rusko-hrvatski ili srpski frazeološki rječnik (1979–1980, urednica; Nagrada »Božidar Adžija« 1981) i Ukrajinsko-hrvatski ili srpski rječnik, hrvatsko ili srpsko-ukrajinski rječnik (1979, urednica; Nagrada grada Zagreba 1980). U Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta pokrenula 1985. i do 1998. uređivala niz Mali frazeološki rječnici, u kojem je u suradnji sastavila frazeološke rječnike Hrvatskosrpsko-rusko-ukrajinski (1985; Hrvatsko-rusko-ukrajinski, 1993²), Hrvatskosrpsko-češko-slovački (1986; Hrvatsko-češko-slovački, 1998²), Hrvatskosrpsko-poljski (1986), Hrvatskosrpsko-francuski (1988), Hrvatskosrpsko-talijanski (1988; Hrvatsko-talijanski, 1995²) i Hrvatsko-slovenski (1992). Sa suradnicima izradila i Hrvatski frazeološki rječnik (2003), u kojem je uz primjenu morfološkoga kriterija obrađeno 2258 najčestotnijih frazema iz suvremene građe različitih funkcionalnih stilova (prošireno s gotovo 2000 frazema u izdanju iz 2014), i Hrvatsko-ruski frazeološki rječnik (2011), u suautorstvu Frazeologiju splitskoga govora (2011), koje je središnji dio rječnik s više od 3000 oprimjerenih frazema, i hrvatsko-talijansko izdanje Frazemi i poslovice u dalmatinsko-venecijanskom govoru Splita u 20. stoljeću (2014), kojima je dala iscrpan i sustavan frazeološki opis splitskoga govora. Zapažen joj je i prinos kontaktnomu jezikoslovlju; često surađujući s R. Filipovićem, u člancima je pisala o prilagodbi anglizama u ruskome, u knjizi Engleski element u hrvatskome i ruskom jeziku (2005) utvrdila sličnosti i razlike u prilagodbi posuđenica, a u poglavlju u knjizi Hrvatski jezik u dodiru s europskim jezicima (Zagreb 2005) Filipovićevom metodologijom opisala dodire hrvatskoga i ruskoga. Kontrastivno je proučavala njihovu fonetiku (Intonacijski tipovi u ruskom i hrvatskom književnom jeziku. Filologija, 1985) i sintaksu (datumski genitiv, prijedložne veze, povezanost glagolskoga vida i vremenskih konstrukcija i dr.); napisala studije Padež prjamogo dopolnenijas otricaniem v sovremennom russkom i horvatsko-serbskom jazykah (Petojezični kontrastivni projekt, 3. Zagreb 1978) i Uporaba i značenje padeža bez prijedloga u suvremenom ruskom i hrvatskom književnom jeziku (Rad JAZU, 1989, 427). Surađivala i u izdanjima Izvor (1949–50), Jezik (1953–54, 1964–65, 1971–72, 1978–79), Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1954), Radovi Zavoda za slavensku filologiju (1963, 1965, 1998), Zbornik u čast Stjepana Ivšića (Zagreb 1963), Cizí jazyky ve škole (Prag 1965–66), Narodna umjetnost (1966), Suvremena lingvistika (1967, 1993, 1996–97), Živi jezici (Beograd 1968–69), Aktual’nye voprosy prepodavanija russkogo jazyka i literatury (Moskva 1969), Contact (Aarau 1970), Aktivne metode i moderna pomagala u nastavi stranih jezika (Zagreb 1971), Podstawy naukowe nauczania języka rosyjskiego (Varšava 1972), Strani jezici (1973–74), Zbornik radova posvećen VII kongresu jugoslavenskih slavista (Zagreb 1972), Lingvističeskie osnovy i metodičeskie problemy interferencii pri izučenii russkogo jazyka slavjanami (Sofija 1973, Veliko Trnovo 1975), Izbrannye doklady i soobščenija II Meždunarodnogo kongressa MAPRJAL (Sofija 1975), Voprosy metodologii i metodiki opisanija russkogo jazyka v sopostavlenii s rodnym (Zagreb 1975; urednica), Naučnye osnovy i praktika prepodavanija russkogo jazyka i literatury (Zagreb 1976; urednica), Nahtigalov zbornik (Ljubljana 1977), VIII kongres jugoslavenskih slavista (Zagreb 1977), L’enseignement du russe (Pariz 1979), Onomastica Jugoslavica (1982), Croatica (1983, 1995–97), Vijesti JAZU (1984), Russkij jazyk za rubežom (Moskva 1986), Brački zbornik (1987, 2007), Zürcher germanistische Studien (Bern 1987), Filologija (1988, 1994–95, 1998–2000, 2003), Forum (1989, 1992), Senjski zbornik (1991), Studia phraseologica et alia (München 1992), Rječnik i društvo (Zagreb 1993), Prvi hrvatski slavistički kongres (1. Zagreb 1997), Riječ (1997), Europhras 95 (Bochum 1998), Riječki filološki dani (1998), Zbornik o Bogoslavu Šuleku (Zagreb 1998), Drugi hrvatski slavistički kongres (1. Zagreb 2001), Frazeografia słowiańska (Opole 2001), Zbornik za učitelje slovenščine kot drugega/tujega jezika (Ljubljana 2001), Słowo, tekst, czas (6. Szczecin—Greifswald 2002), Zbornik Zagrebačke slavističke škole (Zagreb 2003), Folia onomastica Croatica (2003–04), Grani slova (Moskva 2005), Frazeologia (3. Opole 2008), Zbornik Međunarodnog znanstvenog skupa u spomen na prof. dr. Josipa Jerneja (Zagreb 2012), Od indoeuropeistike do kroatistike (Zagreb 2013), Vita litterarum studiis sacra (Zagreb 2014), Hrvatski dijalektološki zbornik (2016) i Slavenska filologija (Zagreb 2016). Priredila izbor Kavkaski zarobljenik i druge pripovijesti ruskih klasika za djecu (Zagreb 1953), uredila izdanja Grundbegriffe der Phonologie und ein Vergleich der phonologischen Systeme des Deutschen und Kroatischen S. Žepića (Zagreb 1991) te Rudolf Filipović (Spomenica preminulim akademicima, 2003, 109). S ruskoga prevela djela Nikita i njegovi prijatelji E. I. Čarušina (Zagreb—Beograd 1948), Običaji Rasterjajeve ulice G. I. Uspenskoga (Zagreb 1952; izbor i pogovor), više pripovijedaka u knjigama Heretici i sanjari (Zagreb 1954), Suvremeni ruski pisci (2. Zagreb 1962), Lozinka nije potrebna. Nježnost J. S. Semjonova (Zagreb 1978), Crvena konjica. Odeske priče I. E. Babelja (Zagreb 1980) i Zavist i novele J. K. Oleše (Zagreb 1980) te pjesama u izborima Stihotvorenija – Izabrane pjesme S. A. Jesenjina (Zagreb 2016; supriređivačica) i Izabrane pjesme Marine Cvetajeve (Zagreb 2018). Prijevodima s ukrajinskoga zastupljena u Antologiji svjetske lirike (Zagreb 1965) i Antologiji svjetske ljubavne poezije (Zagreb 1968), prevela i antologiju Ukrajinska lirika (Zagreb 1998; priređivačica) te Izabrane pjesme T. Ševčenka (Zagreb 2014). Prijevode objavljivala i u periodicima. Bila je potpredsjednica Hrvatskoga filološkoga društva i predsjednica njegove Sekcije za strane jezike, potpredsjednica Saveza slavističkih društava Jugoslavije i Saveza društava za strane jezike i književnosti SFRJ. Suutemeljila Međunarodni savez nastavnika ruskoga jezika i književnosti (MAPRJAL) 1967; potpredsjednica 1972–76, neko vrijeme predsjednica komisije za udžbenike ruskoga jezika. Redovita članica JAZU (HAZU) od 1988. Među ostalim dobila MAPRJAL-ovu Medalju A. S. Puškina (1979) i odlikovanje Republike Ukrajine za zasluge u razvoju hrvatske ukrajinistike (2008). Posvećeni su joj časopis Filologija (1992–93) i zbornik Stručak riječima ispunjen (Zagreb 2012). Korespondencija sa S. Ivšićem čuva joj se u NSK u Zagrebu.