MERŠIĆ MILORADIĆ, Mate

traži dalje ...

MERŠIĆ MILORADIĆ, Mate (Meršić, Merchich, Mersich, Mersics, Merčić; Máté, Matthaeus, Mátyás), pjesnik, publicist, filozofski i matematički pisac (Frankó, danas Frakanava/Frankenau, 19. IX. 1850 — Hrvatska Kemlja / Horvátkimle, 15. II. 1928). U Győru završio benediktinsku gimnaziju 1872. i studij teologije 1876, kad je zaređen za svećenika. Bio kapelan u Filežu (Nikitsch) 1876. i Velikom Borištofu (Grosswarasdorf) 1876–79. te do kraja života upravitelj župe i župnik u Hrvatskoj Kemlji. Priloge o polarnoj svjetlosti i izračunu najdužega dana objavio u đačkom listu Remény (Győr 1872), a fascinaciju matematikom pokazao i u pokušajima uspostave formula za pravednu raspodjelu sredstava pomoći (A segélyalapok méltányos felosztása a károsultak között. Győr 1892) te rješavanje moralnih problema (Der Probabilismus. Theologische Quartalschrift, Tübingen 1912, 2). Kritikom djela novoskolastičara A. Stöckla izazvao polemike (A positivismus alaptana és a katholikus kritika. Bölcseleti folyóirat, Temišvar 1886), moderno kantovsko shvaćanje filozofije predočio u sveščićima Modernes und Scholastisches (Hrvatska Kemlja 1910) te u opsežnim zbirkama rasprava, dijelom prije izdanih, Modernes und Modriges (1914) i Organistik der Geometrie (1914), u kojima kritizira euklidsku i neeuklidsku geometriju, raspravlja o načelima znanstvene spoznaje i nastoji izgraditi egzaktnu »algoritmiku uma«. Filozofske osvrte i rasprave objavio u periodicima Katholikus theológiai folyóirat (Budimpešta 1883–84), Wiener literarischer Handweiser für die katholische Welt (1885), Bölcseleti folyóirat (1886–87, 1889), Korrespondenz-Blatt für den katholischen Klerus Österreichs (Beč 1905), Theologische Quartalschrift (1910) i Katholikus szemle (Budimpešta 1911); na kongresima sudjelovao raspravom Utrum in dialectica Aristotelea recte distinguantur figurae modique syllogismi (Compte rendu du quatrième congrès scientifique international des catholiques. Fribourg 1898), u Münchenu predstavio knjižicu Isagoge in principia mathematica oeconomices politicae, quam eruditis orbis catholici (Beč 1900) i rad De geometria noneuclidea inepte conficta (Akten des fünften internationalen Kongresses katholischer Gelehrten. München 1901; tiskano dopunjeno kao De veris geometriae integrae principiis contra geometras euclideos simul et noneuclideos. Zagreb 1903). Jedan od najistaknutijih gradišćanskih preporoditelja, u Győru 1903. supokrenuo i do 1913. uređivao Kalendar sv. Familije; u njem je do 1919. tiskao svoje i tuđe priloge na gradišćanskoj čakavštini, ponajviše pjesničke, polifunkcionalnost jezika nastojeći uz ostalo potvrditi prijevodom s hrvatskoga na gradišćanski djela Po sliedi Kristuševom Tome Kempenca (1905–06, 1912–13; nedovršeno). Nastao u katoličkom duhu, pjesnički mu je opus, s izraženom moralno-didaktičnom tendencijom, metrički i tematski raznovrstan, a neke su pjesme (npr. o majci i o ratu) osobito uspjele. Satirik i melankolik, pisao oštre stihove o aktualnim društvenim i političkim temama, sugestivne balade i duhovite pjesme, epske pjesme, religiozne alegorije, budnice, pohvalnice (I. Blažević, J. J. Strossmayer, M. Meršić st. i dr.), prepjeve (J. W. Goethe, S. Petőfi, A. S. Puškin i dr.) i poslovice. Potpisujući se Milorad, Miloradić odn. Mate Miloradić, stihovima najčešće surađivao u Našim novinama (Győr 1910–22; urednik 1910), javio se i u Viencu (1873), Narodnoj obrani (1910), Hrvatskim novinama (Beč 1922–23, 1925–27), Kalendaru sv. Mihovila (Mödling 1926–27) te Hervatskom kalendaru sv. Antona Paduanskoga (Kőszeg) i Kalendaru svetoga Jožefa (Sopron). Književni su mu radovi posmrtno skupljeni u zbirci Zibrane jačke (1933) te izborima Ausgewählte Gedichte (1978) i Hrvat u Gradišću (1991). Pjesme su mu među ostalim uvrštene u izbore Hrvatski Odisej (Zagreb 1980), Antologija hrvatske dječje poezije (Zagreb 1994), Kip domovine (Zagreb 1996) i Krist u hrvatskom pjesništvu (Split 2007) te uglazbljivane (M. Berlaković, Š. Kočiš, R. Matz, F. Sučić). Nastojeći oko jačanja nacionalne svijesti gradišćanskih Hrvata i izgradnje gradišćanske čakavštine kao književnoga jezika, znatno je utjecao na gradišćansku kulturu, posebice na pjesništvo. Domoljubna mu je pjesma Hrvat u Gradišću postala himnom gradišćanskih Hrvata (uglazbio I. Vuković), a njegov hrvatski prijevod Gradišće (Burgenland) uvriježio se kao toponim. Napisao i priručnike Fizika za hrvatske školare Gjurske biškupije (1880), Nauk katoličansko-kršćanske viere za selske ljude i škole (1902) i Slovnica hervatskoga jezika za selske škole (1919), sve tiskano u Győru. Posvećene su mu mnoge prigodnice, brojevi, s dotad neobjavljenim pjesmama i korespondencijom, Hrvatskih novina (Željezno 1961, 23; 1968, 7; 1978, 20–21) i Novoga glasa (Beč 1988, 3; 2000, 3) te skupovi u Zagrebu 1989. i 2018. te Velikom Borištofu 2000. i 2019. Poprsje u bronci izradio mu je I. Meštrović (postavljeno u Frankanavi 1961, danas u parku nazvanu po njem). Ostavština mu se čuva u Biskupskom arhivu u Győru i Arhivu benediktinskoga samostana u Pannonhalmi, gdje mu je i dio knjižnice.

DJELA: Modernes und Modriges. Horvátkimle 1914. — Organistik der Geometrie. Horvátkimle 1914. — Zibrane jačke. (Neusalj pri Jezeru) 1933; izmijenjena izd. Jačke. Wien s. a., Željezno 1978. — Ausgewählte Gedichte. Eisenstadt 1978. — Hrvat u Gradišću. Zagreb 1991.
 
LIT.: (O raspravi A positivismus alaptana és a katholikus kritika): K. Zafféry (P. Angelikus), Havi közlöny (Temesvárott), 9(1886) 11, str. 769–774. — L. Kenyeres, Bölcseleti folyóirat (Temesvárott), 2(1887) str. 215–222. — L. Michel, Jahrbuch für Philosophie und spekulative Theologie (Paderborn), 3(1889) str. 378–379. — G. Steécz: A Fechner-féle psychophysikai alapképlet tarthatatlansága. Bölcseleti folyóirat, 5(1890) str. 41, 43–44. — V. Kereszty: (O knj. A segélyalapok méltányos felosztása a károsultak között). Magyar Sion (Esztergom), 6(1892) 3, str. 216–218. — J. Szinnyei: Magyar írók élete és munkái, 8. Budapest 1902. — J. Stufler: Zur Begriffsbestimmung der Verstocktheit. Zeitschrift für katolische Theologie (Innsbruck), 34(1910) 3, str. 607–609. — F. Sedenik: Naši pišci i književnost. Sopron 1912, 140–143. — J. Pazman: Probabilizam. Bogoslovska smotra, 5(1914) 1, str. 86–92; 2, str. 210–211. — (Nekrolozi): J. Barlè, Sv. Cecilija, 22(1928) 2, str. 84–87. — M. Feržin (M. F.), Hrvatske novine (Beč), 6(1928) 8, str. 2–3. — M. Meršić st. (Mm), Ibid., str. 1–2. — R. Strohal, Omladina, 11(1928) 8, str. 169–170. — (V. Strommer), Pannonhalmi szemle, 3(1928) 2, str. 137–139. — M. Ujević (M. U.): (O knj. Zibrane jačke). Hrvatska straža, 5(1933) 16. IX, str. 4–5; 21. IX, str. 4. — S. Ivšić: Puškinova Priča o ribaru i ribici u gradišćanskoj knjizi. Hrvatska revija, 10(1937) 3, str. 140–141. — B. Vranješ: Novinstvo gradišćanskih Hrvata do Drugog svjetskog rata. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 1976, 8, str. 365, 379, 381–382. — A. Blazović: Mate Meršić Miloradić (1850–1928). Oko, 6(1978) 155, str. 13. — F. Probst: Mate Miloradić und die Literatur der burgenländischen Kroaten. U: Ausgewählte Gedichte. Eisenstadt 1978, 98–102. — (O knj. Jačke): R. Bogišić, Forum, 18(1979) 10/11, str. 843–844. — Z. Črnja, Vjesnik, 40(1979) 23. X, str. 12. — M. Stojević: Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća. Rijeka 1987. — S. Krpan: Gradišćanski portreti. Zagreb 1988, 62–68, 330. — N. Jurica: Mate Meršić Miloradić i hrvatska poezija početka stoljeća. Forum, 28(1989) 7/8, str. 202–208. — F. Zenko: Meršićevo razumijevanje i određenje filozofije. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 15(1989) 1/2, str. 149–160. — M. Crnković: Dječja poezija gradišćanskog pjesnika Mate Meršića Miloradića. Umjetnost i dijete, 22(1990) 1, str. 29–33. — L. Kuzmich: Kulturhistorische Aspekte der burgenlandkroatischen Druckwerke bis 1921 mit einer primären Bibliographie. Eisenstadt 1992. — G. Neweklowsky: Dijalekatska osnova Miloradićeva jezika. Forum, 31(1992) 12, str. 539–545. — Đ. Vidmarović: Mate Meršić Miloradić kao pobornik hrvatskoga kulturnog jedinstva. Hrvatski iseljenički zbornik, 1993, str. 220–241. — Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata. Zagreb 1995. — A. Jembrih: Na izvori gradišćanskohrvatskoga jezika i književnosti. Željezno 1997. — M. Stojević: Ideologijsko u čakavskom pjesništvu XX. stoljeća. Nova Istra, 2(1997) 3, str. 148–165. — J. Horváth: Mersich Máté. Arrabona (Győr), 37(1999) 1/2, str. 347–363. — A. Pavlović: Svećenički velikani u Hrvata, 1. Slobodnica 2005, 234–247. — S. Kovač: Meršić o Hilbertovoj aksiomatskoj metodi. Zbornik u čast Franji Zenku. Zagreb 2006, 123–135. — Isti: Ahilej i dvosmislenosti u pojmu beskonačnoga – Meršićev pristup. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 35(2009) 1/2, str. 83–97. — N. Benčić: Miloradić. Željezno 2017. — M. Hirschler: Die lateinischen Arbeiten von Mate Meršić Miloradić. U: Znanstveni članki gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov, 3. Großwarasdorf 2017, 37–63. — D. Piskač: Filozofski diskurs u pjesništvu Mate Meršića Miloradića. Kroatologija, 8(2017) 1/2, str. 269–296. — S. Vulić: O pjesništvu i pjesničkom jeziku Mate Meršića Miloradića iznova. Čakavska rič, 46(2018) 1/2, str. 169–178. — (O knj. Slovnica hervatskoga jezika): Burgenlandkroatisch – Die kroatische Schriftsprache der burgenländischen Kroat_innen. Eisenstadt 2021. — J. Mlikota i M. Bošnjak, Fluminensia, 33(2021) 2, str. 481–498. — Iste, u: Kultura, nacija & diplomacija. Osijek 2022, 203–213.
 
Stjepan Krpan i Redakcija (2025)

Kratice

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

MERŠIĆ MILORADIĆ, Mate. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 21.12.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/mersic-miloradic-mate>.